21 Novembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
ponedjeljak, 16 Septembar 2013 17:53

Zenički heftičnjak 36.

Edhem Sačak je još jedna žrtva saobraćajnog ludila koje vlada u Zenici. Ovim putem želim mom prijatelju Kerimu i cijeloj obitelji Sačak izraziti najiskrenije saućešće. Još jedan izgubljen život na našim ulicama je novi šamar saobraćajnoj policiji, koja, sada je to već jasno i pticama koje nas s grana gledaju, ne radi dobro svoj posao. Zenica je jedno veliko gradilište, ogroman je građevinski poduhvat sve ovo što se dešava oko GGM-a, veliki je pritisak na ulice koje nisu zatvorene za saobraćaj, ogromne su gužve, nervoza vozača, a saobraćajna policija se ponaša tako inertno i nezainteresovano da je to već pomalo čudno i pomalo bezobrazno.

 

Jasno je da povremene akcije kontrole učesnika u saobraćaju i kažnjavanje nepropisno parkiranih vozila nisu rješenje saobraćajnog haosa. Saobraćajci bi se morali aktivno uključiti u dešavanja na zeničkim ulicama, posebno na mjestima koja su već sada prepoznata kao „crne tačke“ poput skretanja za Lukovo polje, jednosmjerne ulice koja se iz pravca Gimnazije uključuje na bulevar gdje su konstantna kršenja zabrane kretanja u dva smjera, kružnih tokova koji su očito veliki problem za vlasnike vozila u Zenici, te dionice GGM-a u izgradnji. Ovdje je još bitno napomenuti da su policajci u pojedinim slučajevima upravo ti koji ugrožavaju saobraćaj jer je dovoljno pogledati kako bahato parkiraju svoja lična vozila po trotoarima i zabranama oko zgrade MUP-a bez ikakve sankcije i mogućnosti da se reaguje.  Do kada će saobraćajna policija biti nijema na apele stanovnika Zenice da se uvede red u saobraćaju? Koliko to još žrtava trebamo prebrojati da bi neki policijski komesar shvatio da je to i njegova odgovornost i posao za koji je plaćen? 

 

„Sumpornu dolinu“ su u toku protekle sedmice malo zabavili i kantonalni premijer i direktor grijanja koji su se malo medijski „potukli“. Osvrnut ću se na taj sukob s pitanjem za direktora JP Grijanje, pri čemu ću zanemarit izjavu premijera kantona o nefunkcionalnosti JP Grijanje, koju ja vidim samo kao početak predizborne kampanje (iako konstatacija nije daleko od istine). Pitanje glasi: Ako je prihod iz grejne sezone 19 miliona KM, trošak prema Mittalu 12 miliona KM, gdje je nestalo onih 7 ili da budemo precizniji 8 miliona KM (jer je, koliko je poznato, iskazan gubitak u poslovanju u visini 1 milion KM)? Hvala unaprijed na odgovoru.

 

Naravno, glavna zabava našeg grada (ako izuzmemo veselje nakon pobjede reprezentacije u Slovačkoj) su dva semafora koji nas obavještavaju o stanju zraka koji udišemo. Skoro svakodnevno na mail dobijem upit o referentnim vrijednostima za SO2 i prašinu u zraku i skoro svima odgovorim na isti način: „Čitajte, educirajte se, ima interneta i izvan Facebooka.“.  Moram se ovom prilikom zahvaliti gospodinu Samiru Lemešu iz Eko Foruma Zenica koji je odreagovao na moj prošlosedmični tekst i dostavio mi link za izvod iz Pravilnika o graničnim vrijednostima kvalitete zraka, te bih zamolio da se svi oni koje interesuje odgovor na pitanje: „Je li u redu da vidim ono što udišem?“, educiraju na sljedećem linku:

 

http://www.ekoforumzenica.ba/dokumenti/pravilnik2012.php 

 

Na prošlosedmični heftičnjak je odreagovala i gđa Z. iz JU za predškolski odgoj koja je imala zamjerku na moj dio teksta o poskupljenju usluga čuvanja djece u zeničkim vrtićima. Nemam namjeru prepisivati naš razgovor, donekle smo nas dvoje bili na istoj talasnoj dužini u cjelokupnoj priči oko budžeta Općine Zenica, načina na koji se budžet troši u neke projekte od kojih Općina nema skoro nikakve koristi, međutim ono što je primjetno bilo u cjelokupnoj komunikaciji je da gđa Z. prije svega nije razumjela razliku između privatnog i javnog sektora te je potencirala kako dobro rade privatni vrtići, a kako loše rade ovi koji pripadaju JU za predškolski odgoj, te je uporno potencirala građansku i ličnu inicijativu ističući primjer vijeća roditelja Gimnazije koji su uspjeli renovirati zgradu Gimnazije i sl. 

 

Ne želim zaista ulaziti u priču o privatnim vrtićima i načinu na koji oni funkcioniraju, te posebno ne želim upoređivati javne vrtiće sa privatnim. Privatni vrtići su privatna firma i apsolutno je pravo vlasnika i direktora privatne firme da poslovanje uređuje na način kako on želi. Nameće se tu nekoliko pitanja - da li te ustanove zadovoljavaju propisane standarde, da li imaju dovoljan broj „teta“ prema broju djece, da li su te „tete“ kvalitetno plaćene za svoj rad, da li djeca imaju kvalitetne uslove za boravak, da li prolaze program koji treba da prođu, da li su jaslice odvojene od starije djece ... i još stotinu pitanja koja treba da interesuju samo one koji svoju djecu prepuštaju u te ustanove. Ja lično nisam za tu opciju, isto kao što nisam ni za opciju upisa djece u privatne škole koje niču na svakom koraku kao gljive poslije kiše jer je njihov primarni cilj profit vlasnika, a ne dobrobit djece. Svako ko misli suprotno ima problem u percepciji. 

 

JU za predškolski odgoj je nešto sasvim drugo i suprotno od pomenutog. Šta je problem JU za predškolski odgoj i zašto su vrtići stali u prošlom vijeku je pitanje za upravu te ustanove i za vlasnika te ustanove. Činjenica je da su korisnici usluga JU za predškolski odgoj nezadovoljni. Nezadovoljni su primarno uslovima u kojima njihova djeca borave, počevši od čučavca u WC-ima zbog kojih neka djeca izbjegavaju ići u WC tokom cijelog dana, preko ukupnog enterijera i eksterijera objekata koji podsjeća na neka stara, prijeratna vremena. U čemu je problem da se vrtići renoviraju jedan po jedan, ukoliko se zna da JU za predškolski odgoj ima godišnji prihod koji se kreće u visini 1,25 miliona KM – samo iz budžeta Općine izdvoja se 750.000 KM za 2013. godinu (600.000 KM za tekuće održavanje, 130.000 KM za troškove grijanja i 20.000 KM koji su predviđeni za renoviranje objekata), uz prihod od naplate od korisnika vrtića dodatnih 500.000 KM (prihod iz ove stavke računan na osnovu cijene od 120 KM koja je bila važeća do 1.9.2013.godine)?

 

U čemu je zaista problem i gdje se taj novac usmjerava? I pored značajnog prihoda (1,25 miliona KM) dođemo u situaciju da je račun javne ustanove mjesecima blokiran na osnovu tužbi uposlenika ove ustanove, a onda se uz to još organizuju neke humanitarne malonogometne utakmice za rekonstrukciju vrtića, traže se donatori za renoviranje objekata, zahtjeva se od roditelja da svojoj djeci obezbjede užinu, dodatno plaćaju svaku sekciju koja se organizuje, obezbjede didaktička i higijenska sredstva, doniraju igračke, da ne kažem da se na početku svake grejne sezone od roditelja skupljaju sredstva za drva kojima će se djeca grijati tokom zime.

 

Priznat ćete kad se sve ovako sabere, onda onih 150 KM mjesečno nije više 150 KM, nego je to znatno viši iznos (oko 230 KM). I pored svega toga gđa Z. savjetuje da bi roditelji trebali preuzati inicijativu i učiniti kao roditelji djece iz Gimnazije te pokrenuti renoviranje objekata iz svojih sredstava kao što su učinili roditelji iz Gimnazije. A možda bi najbolje bilo da roditelji djece korisnika JU za predškolski odgoj prebace sva svoja primanja upravi ove ustanove, pa bi možda naša djeca konačno imala uslove pristojne za boravak. Pri ovome zaista moram naglasiti da „riba od glave smrdi“, odnosno da su tete koje rade s našom djecom istinski heroji i također žrtve ovog sistema, a pravi krivci sjede ili u upravi ili u upravnom odboru ili u zgradi Općine ili možda u hotelu Balkan.

 

Nogometaši NK Čelik su još jednom tokom vikenda rastužili svoje navijače. Poraz u Gradčcu je ponovo dosuo sol na ranu navijača i simpatizera NK Čelik, a sigurno je da izgovor ne može biti neigranje nekoliko standardnih prvotimaca. Činjenica je da nešto ne štima, da je klub u problemima, da oko stadiona postoje neke sile koje klub vuku prema dnu. Krajnje je vrijeme da se igrači i trener trgnu i zaigraju jer ovakvim pristupom možemo samo doći u situaciju da se borimo za goli opstanak, a te borbe je navijačima kluba preko glave. 

 

Počelo je i rukometno prvenstvo BiH, naši rukometaši su dočekali ekipu Bosne iz Sarajeva i uspjeli izvući bod. Mislim da prvi put od kako pišem ove tekstove dolazim u situaciju da kritikujem rad uprave i stručnog štaba RK Čelik (ukoliko uprava kluba uopće postoji budući da od 15 imenovanih u upravi kluba rade samo trojica). U završnici za prvaka koju smo igrali prošle sezone, isplivale su neke stvari koje se možda nisu primjetile protiv lošijih sastava u 1.ligi BiH. Prije svega tu je bio problem organizatora igre, spore tranzicije i spore igre u napadu, te nekvalitetnog golmana. Ništa od tih stvari u ovoj sezoni nije korigovano i to se vidjelo već u prvom susretu protiv RK Bosna. Otišlo je nekoliko igrača, a na njihovo mjesto je dovedeno 3-4 igrača koji nisu donijeli ništa novo, čak naprotiv nisu adekvatna zamjena za one prošlosezonske. Jasno je pitanje za upravu kluba na koji su način birani igrači koji će se dovesti kao „pojačanja“? Zašto su tri igrača dovedena iz Bosne Visoko, kluba koji je prošle sezone ispao iz lige? Kako je npr. kvalitetni mladi reprezentativni igrač Perić Josip zaigrao za Bosnu Sarajevo, a ne za RK Čelik? Lično bih volio vidjeti njega u timu, nego svu ovu četvoricu novajlija i bolje da je novac od ove četvorice dat njemu bar bi navijači imali šta da vide. Da rezimiramo i dalje nemamo tranziciju i dalje imamo rupu na golu i dalje nemamo organizovane napade i to će svaki iole kvalitetniji protivnik prepoznati i sigurno kazniti. Ekipa Bosne je prepoznala probleme u igri i odnijela nam bod, a novi ispit je već u petak protiv ekipe Gradčca.

 

Kenan Ć.

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

 

(foto ilustracija ranije nesreće u ulici Prve zeničke brigade, također sa smrtnim posljedicama)