U svakom slučaju, zahvaljujući prelijepom vremenu, radnička klasa je mogla fino da se odmori, najede i napuni baterije za nove radne pobjede. Je li baš? Državne praznike u ovoj državi već dugi niz godina najmanje slave pripadnici radničke klase. Državni praznici su praznici samo za budžetske korisnike i pojedine firme koje imaju taj osjećaj odgovornosti prema svojim radnicima, a rijetke su takve. Ni u našem lijepom gradu nije ništa bolje, pa ste za prvi i drugi maj mogli vidjeti dim iz najveće fabrike, možda čak i više nego inače, a što se podudara sa neradnim danom za inspektore.
Također, u gradu su sasvim normalno radile sve trgovine – bez obzira na djelatnost, te ugostiteljski objekti. I nije to samo za prvi maj, da budemo jasni, takva je situacija i za Dan nezavisnosti, Dan državnosti, Bajram, Novu godinu, Božić, Uskrs, Vaskrs … Inspekcije na te dane imaju slobodne dane, a oni koji su navikli da robuju, baš robuju. S druge strane logičnim se nametnulo pitanje zašto ta obespravljena radnička klasa ne izađe na ulice i protestvuje kao u svim civiliziranim zapadnim državama kada se 1.maj obilježi štrajkovima i protestima? Mislim da je odgovor logičan – jer se plaše. Plaše se otkaza s obzirom da je na birou ogroman broj onih koji jedva čekaju da uskoče na njihova radna mjesta, plaše se i onda trpe torturu poslodavaca. Koliki je bezobrazluk lokalnih poslodavaca kaže primjer jednog našeg uglednog poslodavca koji prijem na radno mjesto uslovljava potpisom bjanko otkaza. Prvi gaf i letite sa radnog mjesta na “lični zahtjev”.
Kako spriječiti robovlasništvo i kako donijeti bar malo dostojanstva obespravljenoj radničkoj klasi možda je najbolje pokazao gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović. On je naime donio uredbu na osnovu koje za prvi maj, na području grada u vremenu od 07:00 do 12:00 sati mogu raditi samo – prodavnice mješovitom robom i mesnice. Za sve ostale djelatnosti 1.maj je neradan dan. Na drugi maj u Banjaluci rad maloprodaja je produžen do 16:00 sati, uz omogućavanje rada i ugostiteljskim objektima, kisocima, autopraonama i frizerskim salonima. Htjeli mi to priznati i sviđalo se to nama ili ne, gradonačelnik Banjaluke je ovom uredbom mislio i na one obespravljene radnike koji bi inače, zbog nezasitosti njihovih poslodavaca, bili prinuđeni praznike provesti na svojim radnim mjestima.
Naravno, naš načelnik se nije udostojio ni čestitku uputiti svojim sugrađanima, a o uredbama sličnog sadržaja nije bilo ni govora. Za njega i njegove ovaj praznik je suviše komunistički, a i navikli smo mi na takve stvari od njega. On se za svog mandata nikad nije konfrontirao sa poslodavcima koji svjesno krše zakon (neki nepoštivanjem prava radnika, a neki time što nas polagano ubijaju ispuštajući otrove u zrak koji dišemo), čak je vrlo često bio njihov najbolji i najgovorljiviji advokat. I hajde budimo do kraja jasni i otvoreni, Zenica kao naseljeno mjesto sve više prestaje ličiti na grad, a sve više teži jednoj kasabi, ne samo iz razloga nepoštivanja radnog vremena, nego i zbog svih silnih neriješenih i nagomilanih problema koje svakodnevno susrećete poput zagađenja, pasa lutalica, smeća, nepropisnog parkiranja, loše riješenog centralnog grijanja, samovolje direktora pojedinih javnih preduzeća … Sve su to problemi koje se niko ne trudi ni da pokuša riješiti, a što je i logično s obzirom da u uredu načelnika, općinskom vijeću i uredima javnih preduzeća sjede uglavnom (čast izuzecima, kojih je jako malo) ljudi koji su još uvijek u šoku zbog života na asfaltu. Njima je sve ovo, još uvijek, novo, neshvatljivo i još uvijek prolaze težak proces prilagodbe životu u gradu, zbog čega svi mi i dalje ispaštamo.
3.maja smo obilježili dan medijskih sloboda, bar oni koji su se otrijeznili od prva dva dana maja. Po medijskim slobodama BiH je na diobi pozicija od 83-86, zajedno sa ostalim zemljama regiona Hrvatskom, Srbijom i Kosovom, znatno bolje je pozicionirana jedna Slovenija (oko 40-tog mjesta), a Crna gora i Makedonija su ispod 100-tog mjesta svjetske ljestvice slobode medija. Mediji u Zenici su ogledalo stanja na nivou države, pod znatnim utjecajem su lokalne politike, tako da ćete jako rijetko naići na neki žešći kritički osvrt na dešavanja u gradu. Uglavnom se radi po diktatu “odozgo”, što je i logično s obzirom da ovise od finansijske pomoći Općine Zenica. Skoro svi rade i pišu po onoj Husinoj devizi: “Mislite pozitivno”. Pri ovome mislim na pisane medije, te TV i radio, dok su sušta suprotnost ovi elektronski mediji. Opet, oni su pojedincima nepoznanica, kao i asfalt, a s druge strane nisu još uvijek dostupni širim masama čitateljstva, pa su s toga i manje podložni cenzuri.
4.maja smo dostojno, kako i priliči, obilježili 33 godine od smrti najvećeg koji je šetao ovim krajevima, Josipa Broza Tita. Kažu, ovi što bolje znaju, da je Tito volio Zenicu, bila je primjer radnika, socijalizma i svega onoga što promoviše ideja komunizma. Bila su to zlatna vremena ovog grada, kada je željezara gradila ne samo grad, nego i cijelu Jugoslaviju. Mladi SDP-a su napravili prigodan program kod spomenika na Papirnoj, a ja sam u 15:05 ustao u stav mirno i još jednom odao poštu drugu Titu.
Prije sporta želim se i ovim putem zahvaliti svima koji su se javili mailom i dali podršku ovom vidu sedmičnog pregleda dešavanja u našem gradu. Također sam dobio i par mailova sa konkrektnim pitanjima i prijedlozima, pa da iskomentarišem par takvih.
- Jedna čitateljka je pitala jesam li upoznat kako su utrošena sredstva humanitarne utakmice hodža i svećenika koja su bila namjenjena za dječije vrtiće u Zenici?
- Dakle, sredstva su bila konkretno namjenjena za jaslice u vrtiću Dunja (to je onaj vrtić u velikom parku iza Muzičke škole) i sredstva su namjenski utrošena za opremanje jedne prostorije u jaslicama. Jako lijepo odrađeno.
- Bio sam također jednim mailom upućen da pogledam radove na ulici Aska Borića i da iskažem nezadovoljstvo stanara ulice nezavršenim radovima.
- Iskreno, mislio sam da je sve završeno, a onda sam se provozao ulicom Aska Borića od raskrsnice kod Šena do raskrsnice na stanici i ostao iznenađen i uvređen. Naime, ulica je ok, međutim iznenadilo me da dio trotoara kod socijalnog nije asfaltiran pa ste kod prelaska ulice prinuđeni izaći na ulicu. Osim toga zeleni pojas od stadiona pa do stanice nije završen, parkovi su uništeni teretnim vozilima, a oko drvoreda nije posijana trava. Iskreno, ne znam do koga je, da li je do agencije GGM-a ili do Albe ili do JU za održavanje grada, ali neko bi konačno trebao završiti ove poslove do kraja.
- I treće zanimljivo pitanje je glasilo znam li da u aprilu nije bilo isplata naknada za porodilje?
- Znam. Biće, biće …
Još jednom vas pozivam da date svoje prijedloge, kritike, želje na mail.
I za kraj, malo o sportu.
Prvo čestitka mladom Selimoviću na preskočenih 215 cm u Zagrebu. Imamo li novog Krehmića? Nadam se da je odgovor potvrdan, a očito je da je rad u Atletskom klubu Zenica na vrhunskom nivou.
Košarkašice su sezonu završile na blijedom četvrtom mjestu domaćeg prvenstva, no i pored toga vrlo je vjerovatno učešće u regionalnoj ligi i naredne sezone. Navodno klub već ima pregovore o pozivnici za učešće naredne sezone.
Rukometaši su svoju borbu za prvaka države počeli porazom od Sloge u Doboju. Komentari na koje sam naišao kažu da su odigrali jednu jako lošu utakmicu i da su zasluženo poraženi. U srijedu se već igra drugi meč u Ljubuškom protiv Izviđača i poraz u tom meču bi već u startu pokazao da ni ova generacija nije kadra napraviti značajniji rezultat.
Fudbaleri su još jednom ove sezone ispustili bodove na Bilinom polju. Ovaj put dio plijena su odnijeli igrači Radnika iz Bjeljine i čini se i definitivno udaljili Čelik od borbe za Euro takmičenje. Moram priznati da su Čelikovi igrači odigrali odličnu partiju, punu tempa, borbenosti i želje za pobjedu (što je prepoznala i publika koja je aplauzom ispratila igrače nakon utakmice), međutim jednostavno se bunker gostiju nije mogao probiti. Imali smo veliku priliku da završnicu prvenstva učinimo jako zanimljivom, ali nije išlo. Robijaši su u prvom poluvremenu na svojoj tribini imali i transparent “R.I.P. Marko Azapović” kojim su odali počast 18-godišnjem navijaču Hajduka, kojeg je pretukla Hrvatska policija usljed čega je preminuo. U srijedu već novi meč, ovaj put smo domaćini Gošku koji posljednje utakmice igra kao Bayern u ligi prvaka i koji se grčevito s Travnikom bori za opstanak. Lično ne vjerujem ćaršijskim pričama da su u Čeliku odlučili da ovaj meč “prodaju” gostima iz Gabele, ali s obzirom na čudne rezultate ekipe Goška u zadnjih nekoliko prvenstvenih kola moram priznati da je sve moguće.
Autor: Kenan Ć.
e-mail: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
