Imao sam želju da ovotjedno obraćanje započnem donekle modifikovanim stihovima Zabranjenog pušenja:
„Izgled'o je baš mali to veče
naš KŽK Čelik“
Naime, tako sam se nekako osjećao, a vjerujem i ostali malobrojni posjetioci, tokom predstavljanja ekipa pred košarkaški susret Čelika i Mladog Krajišnika. S jedne strane gordo je stajala ekipa Mladog Krajišnika, njih 12 sa stručnim štabom, a s druge strane KŽK Čelik, kao očerupana kokoš, 4 igračice i isto toliko juniorki. Na klupi, uz pomoćnog trenera (koja je vodila ekipu) čovjek koji je, između ostalih, i zaslužan za brzo propadanje, šta propadanje – uništenje, kluba. Nadam se da ga je bilo bar malo stid ispred onih ljudi i djevojaka za sve što je učinio sa svojim ahbabima unazad pola godine. Nadam se da ga je danas još više stid nakon što se stanovnicima BiH, preko dnevnih novina, obratila bivša košarkašica Tamara Bajić. I treba da ga bude stid, a za nadati se da će silne malverzacije koje su radili u klubu ispitati i finansijska policija i da će zbog njih ležati u zatvoru. I on i oni koji su mu dozvolili da to radi.
Okoristila su se gospoda novcem poreskih obveznika, okoristili i malo zaigrali. To je, dragi moji sugrađani, vaš novac koji vam se svaki mjesec odbija od plata i drugih primanja kroz razne doprinose i poreze, to je vaš novac koji su šakali i hijene uložili u piramidalni sistem i koji je otišao u vjetar i nepovrat. To je novac koji je Grebovićima mogao obezbjediti novu kuću sa strujom ili maloj Amini odlazak na liječenje, ali ne – trebalo se malo zaigrati, malo riskirati, malo investirati. Nije uzalud narodna umotvorina „Lahko je tuđim k**** gloginje mlatiti“, a na ovom primjeru vidimo da i jeste. 200 hiljada maraka, tuđe pare, zašto ih ne uložiti, svakako nisu naše. Zašto ne usrećiti jednog malog Slovenca koji ih je izvarao, pa navikli smo da nas Slovenci varaju – njihova je izreka „glupi Bosanci“ još na jednom primjeru potvrđena.
A za to vrijeme kutije za skupljanje pomoći po našem gradu niču kao gljive poslije kiše i to ne interesuje našu „elitu“ jer njima to ne treba, oni imaju naš novac „zlu ne trebalo“, iskoristiće ga i za liječenje ako treba, neće oni skupljati pomoć za sebe, a vjerovatno neće ni pomoći kome treba. U stvari hoće, organizovaće humanitarni koncert ili utakmicu, uzeti sebi procenat za organizaciju i dati manji dio onome u čije je ime koncert organizovan (primjer koncert Dragane Mirković u Areni) jer su to ljudi bez morala i bez imalo samilosti, najokorjeliji kriminalci koji su za šaku novca spremni na sve.
Ali ne vidimo mi to, ili ne želimo da vidimo. Kao što reće jedan moj kolega „To se mene ne dotiče“. Možda vas se ne dotiče danas, ali ko zna hoće li vas se doticati sutra? Isto kao što vas se ne dotiču psi lutalice dok vas ne ugrizu, ne dotiče vas se dim iz Mittala, dok ne obolite (ne daj Bože), ne tiču vas se najlonske kese sa smećem oko zgrada i po parkovima jer vas svakako Mittal truje pa je svejedno, ne tiče vas se što će djeca biti bez matičnog broja, jer ste vi već svoju napravili i u matične knjige upisali, ne tiču vas se devastirana obdaništa i škole u koje idu djeca, jer ćete vi svoju upisati u privatni vrtić i školu, a srednju i fakultet će završavati u inostranstvu, ne tiču vas se ljudi na birou jer vi imate „siguran“ posao i boli vas briga i što je kolega iz susjedne kancelarije dobio otkaz zbog „recesijskih kretanja na tržištu“, ne interesuju vas penzije penzionera jer još niste u tim godinama, ne interesuje vas konjetina jer ne jedete lazanja, ne interesuje vas toksin u mlijeku jer pijete pivo ...
Ništa se to vas ne tiče, ali vas se brzo može ticati, upravo zbog onakvih spomenutih u priči o KŽK Čelik koji ne prezaju ni od čega da bi ostvarili ličnu korist. Jednog dana će im ponestati materijala u ljudima koji su na hijerarhijskoj ljestvici ispod vas, pa će od jednom početi da vas se tiče i da vas dira pa više neće biti privatnog vrtića ili škole, školovanja u inostranstvu, Iphona, automobila, plate, penzije, mesa, mlijeka ... samo dim, psi, smeće i KUTIJA za skupljanje pomoći.
Zato se probudite dok nije prekasno.
Kenan Ć.
