Znam da će sada mnogi (koji malo više čitaju) reći: “Evo ga počeo k’o Dežulović s vicevima.”, ali zaista ovaj sam vic jutros čuo i izgledao mi je i više nego interesantan za temu koju sam htio spomenuti u svom sedmičnom pregledu dešavanja u Zenici. Naime, ustali smo i zaplesali na Valentinovo, 14.2. u 14:00, ustali i zaplesali u ime svih onih ugnjetavanih i udaranih majki, supruga, sestara, kćerki … Ustali smo i digli svoj glas protiv “muškaraca” kojima je priličniji naziv PI--- (ženski polni organ koji nekome dodjeljujemo kao karakternu osobinu). Ustali smo protiv slabića koji svu svoju životnu frustraciju liječe tako što maltretiraju svoje ženske članove porodice. Ustao sam i ja, dijelom što su me u tom trenutku zabolila leđa od cjelodnevnog sjedenja, a dijelom što sam odrastao u jednoj tradicionalnoj obitelji koja nije poznavala instrument fizičkog kažnjavanja ženske čeljadi i zato što taj oblik rješavanja bilo kakvog spora smatram najprimitivnijim. Moji djedovi nikad nisu digli ruku na moje majke/nene, čak mislim da su ih čuvali kao malo vode na dlanu. Njih dva već 20-ak godina “oru nebeske njive …”, a njih dvije su i danas žive i nadam se da će poživjeti još dugo i često ih spomenu kad se žele sjetiti onih lijepih vremena. Slijedom toga je logično da je i moj otac bio takav, a sve te vrijednosti je prenio na mene i takav je i moj odnos prema mojoj supruzi i naše dvije kćeri.
Zato recite NE nasilju prema ženama, suprotstavite mu se, prijavite ga (užasan je podatak iz zvaničnih statistika države BiH da se samo 5% slučajeva nasilja prijavljuje) i učinite da vaše žene plaču samo od smijeha.
U prošloj sedmici me je fascinirao podatak o broju posjetitelja u zeničkom muzeju u toku 2012.godine. Cifra od 30.000 ljudi koji su posjetili muzej djeluje mala, ali s druge strane je i značajna i pohvalna s obzirom da se objekti kulture u našoj državi zatvaraju kao na pokretnoj traci. Nekako ja rijetko zapišem nešto o kulturi, ne zato što sam nekulturan, nego zato što smatram da su moji sugrađani prilično osvješteni što se tiče kulturnih zbivanja. Pozorište, muzej, pa i kino (ako ga možemo svrstati u prostore kulturne scene) imaju neku svoju redovnu publiku i posjetioce i njihove su aktivnosti stabilne i posložene. Bar se nadam, neka me demantuju ako nije tako.
U petak sam, silom prilika, pogledao par scena (baš scena) sa sjednice općinskog vijeća Zenice. Rekao sam sebi da to više neću gledati koliko god mi te sjednice mogle biti inspiracija za buduća pisanja. I tih par scena što sam video potvrdilo je onu Bosansku “Život piše drame, a politika komedije.”. Ukratko ću se osvrnuti na par scena i nećete vjerovati, načelnik Huso nije u središtu mojih pisanja. Prvo, JP Grijanje – povukoše prijedlog nove odluke o uslovima i isporuci toplotne energije, povukoše i ostadoše živi. Razlog povlačenja je što su neki prijedlozi u sukobu sa trenutno važečim Zakonom o zaštiti potrošača – tako bar kažu u Grijanju. Ako je 30% paušala u sukobu sa zakonom o zaštiti potrošača, kako to da nije u sukobu sa tim istim zakonom 10% paušala? Nije ni bitno, ono što je bitno i što mi je drago je da su se građani Zenice pobunili protiv ovog prijedloga i što su konačno digli glavu iz pijeska i rekli STOP diskriminaciji od strane JP Grijanje. Odlično, odlično … budite se i shvatate da i vi imate pravo da kažete svoje mišljenje.
Drugo i posljednje što ću spomenuti u vezi sa sjednicom Općinskog vijeća je rasprava o GGM-u. Tu mi je nerv podigla gđa Seđida Beganović – Isaković iz SBB-a. Pokazala je zorno kako funkcioniše naša politika. Naime gđa se u prvoj rečenici složila s onim što je rekao njen prethodnik iz iste stranke, a onda dodala da na GGM-u nedostaje biciklistička staza. Što se tiče slaganja s prethodnikom mislim da bi u buduće izbore trebalo organizovati po principu da stranke imaju po 1 predstavnika u Općinskim vijećima i da on nosi određeni procenat glasova u skladu s procentom glasova na izborima (npr. SDA 45% glasova, SDP 19% glasova). Time bi uštedili ogromna sredstva na ime paušala i plaća vijećnicima koji se samo slažu sa stavom svoje stranke. Ne trebaju nam takvi.
Drugo, glede biciklističke staze na GGM-u koju svi oponenti gradske magistrale koriste kao razlog omalovažavanja tog projekta da kažem da sam proveo malo istraživanje. Biciklizam u Zenici datira iz 356. godine p.n.e. kad su još stari Rimljani organizovali ulične trke biciklista po Zenici. Te trke i vožnja biciklom su ostali u tradiciji Zenice i do dan danas, pa možete na ulicama svaki dan da vidite hiljade ljudi na biciklima. O čemu mi pričamo? Kakva crna staza za bicikliste? Je li iko od tih koji spominju staze za bicikle pokušao voziti bicikl po Zenici ili po bilo kojem drugom gradu u BiH? Biciklisti su META svima, meta vozačima, pješacima, psima lutalicama … Da bi ste uspostavili biciklističku stazu po ugledu na onu koju sam recimo video u Beču, morate da educirate sve učesnike u saobraćaju koji će slijepo poštivati sva pravila, a priznat ćete to je u našoj državi skoro pa ravno poslu koji obavlja onaj Sizif iz Zavidovića što gura konstantno kamenu kuglu uz brdo. Kako ćete objasniti nekome da je kažnjivo šetati po toj stazi, kako ćete objasniti da je zabranjeno parkiranje vozila na toj stazi, kako ćete kao biciklista ući u kružni tok i izaći iz istog neokrznuti? Mi nemamo osnovnu saobraćajnu kulturu, a vi bi da je dižete na nivo biciklističkih staza … dajte molim vas. Vožnja biciklom GGM-om u najzagađenijem gradu u BiH, a i šire, koji nema saobraćajnu kulturu i koji je inficiran psima lutalicama koji bi svakog biciklistu posmatrali kao zanimljivu lovinu bi zaista bila avantura. Danis Tanović bi mogao vrlo lako snimiti novi film na tu temu.
A ako je gđa iz SBB-a zaista htjela da se zabavi nekom problematikom oko GGM-a, evo da joj kao stanovnik ovog grada dam jednu ideju. Neka se proveze GGM-om od Bojinog vira do raskrsnice ispod doma Armije, na tom potezu je ukinuto nekih 100-ak parking mjesta za stanovnike okolnih zgrada. Ti ljudi sada nemaju gdje da ostave svoje vozilice, a nikakvo rješenje te situacije nije predviđeno projektom GGM-a. Stanovnici tog dijela grada mogu samo auto pod ruku i u kuću ga unijeti, kao što je radio Gustav u onom čuvenom crtiću. E to je jedan veliki problem, parking kolaps u gradu Zenici. Eto SBB-ovci zabavite se ovom problematikom, budući da ovi “vječni opozicioneri” iz SDP-a spavaju na sjednicama vijeća (oni su na dizel pogon, njima još uvijek gori lampica s grijačima, upaliće se malo kasnije).
Još makice o sportu, prije svega čestitka Igoru na osvojenom 21-om mjestu na svjetskom prvenstvu u skijanju. Svaka čast, hvale vrijedan uspjeh. Košarkašice ili ono što je ostalo od njih su posramljene od beogradskog Partizana. Koliko vidim upitno je odigravanje zadnje utakmice sa Mladim Krajišnikom s obzirom da ekipa ne postoji. Hoće li iko odgovarati?
Uživao sam u igri naših rukometaša u petak protiv Sarajevske Bosne. Vrhunska predstava pred malo popunjenijim tribinama nego što je uobičajeno. Čelik trenutno prvi na tablici i sigurno gaze prema ligi za prvaka. Kadić je kao nagradu za dobre igre u toku ove sezone konačno dobio poziv i za A rukometnu selekciju BiH i ne sumnjam da će biti kvalitetan i na tom malo višem nivou.
PS. U toku protekle sedmice je stigao i demant na moje pisanje od strane gospodina podpredsjednika ragbi saveza BiH Semira Mahića. Zaista ne želim ulaziti u raspravu sa dotičnim gospodinom (iako mjesta za istu ima s obzirom na razinu iskazane (ne)pismenosti i poltronstva u reagovanju) nego ću se samo ispričati zbog toga što sam uopće i pomislio da je načelnik inicirao prelazak ragbijaša preko pruge. Ragbijaši su to samoinicijativno odlučili i neka im je sa srećom.
Dotični gospodin je u demantiju spomenuo i FIFA Goal Programm koji se izvodi na Crkvičkom brdu, iako ga ja u svom pisanju nisam ni spomenuo. Dozvolit ćete da se u par rečenica osvrnem i na to. “Vispreni čelnici NS BiH su privukli investiciju …” napisa i osta živ. Od tih “Visprenih čelnika NS BiH” trenutno je jedan u zatvoru zbog finansijskih pronevjera, a ostali strahuju od činjenica koje će zatvorenik napisati u svojim memoarima.
Inače FIFA Goal Programme se do sada realizovao u 192 fudbalske asocijacije sa 366 projekata i uloženih oko 270 miliona CHF-a. Cilj programa je popularizacija fudbalske igre, odnosno kako kaže na FIFA stranici “Izraz solidarnosti nogometnog svijeta, koji nacionalnim savezima slabog imovinskog stanja daje alate prijeko potrebne za razvoj i rast fudbalske igre.”. U BiH su do sada provedena 2 projekta. Jedan je stadion u Orašju, a drugi je projekat terena na Crkvičkom brdu i ja bih oba projekta (s obzirom na oficijelni stav FIFA-e) prije svrstao u kategoriju “sadaka”, nego “investicija”.
redovan pregled sedmice i ovaj put
za čitaoce Zenicabloga priredio
KENAN Ć.
