21 Novembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
srijeda, 13 Februar 2013 22:05

Pare od koncesija ...

 Upravo je izvršena dopuna postojećeg Zakona o koncesijama. Imam osjećaj, ne radi narodnog i društvenog dobra, nego da se udovolji jednom preduzeću, koje bespravno koristi prirodno bogatstvo. To me ponukalo, da se malo zabavim računanjem, šta sve Zenica gubi radi nenaplate koncesionih prava! U prethodnom samoupravnom socijalističkom sistemu nismo imali instituciju koncesije, ali su društvena preduzeća na brojne načine pomagale razvoj lokalne zajednice. Neka preduzeća su toliko davala, da su u narodu prozvana muzarama.

 

Sada smo kao biva u kapitalističkom društveno-ekonomskom uređenju.  Stječe se utisak, da ljudi, koje smo birali na funkcije, koji bi morali razmišljati o dobrobiti za društvenu zajednicu, ne znaju kako ili se i ne trude da znaju!  Svjedoci smo dugog naduravanja u vezi koncesije za kamen iz kamenoloma „Široka stijena“.  Čak se i Zakon mijenja, kako bi društvena zajednica dobila što manje na ime koncesija.

 

No, šta je to koncesija? Radi svih nas, da bolje upoznamo svoja prava na sredstva iz koncesija za dobrobit društvene zajednice, koncesija je pravo na:

- Izgradnju infrastrukture 

- Pružanje usluga

- Korištenje prirodnog bogatstva (resursa)

- Korištenje javnog dobra

 

Organi vlasti, općine, kantona, entiteta ili države, svako u svojoj oblasti nadležnosti, ustupa domaćem ili stranom oravnom licu (preduzeće svih vrsta organizacije), pod zakonski propisanim uslovima koncesiona prava na određeni rok.

 

Izgradnja infrastrukture, koja može biti predmetom davanja koncesije su ceste, željeznice, aerodromi, helioodromi, luke, planinski predjeli za skijališta, autobuske stanice i stajališta, područja za turizam raztnih vidova i drugo.

 

Pružanje usluga uz autoputeve, magistralne ceste i na posebno frekventnim mjestima u naseljima, izletištima, jezerima, rijekama, planinama se kod nas uopće ne tretira na način da se dozvoljava kao kocesiono pravo. Benziske pumpe, trgovački centri, restorani, hoteli, moteli i šta sve ne, izgrađeno je na najboljim mjestima, koja donose velike prihode, a da se niko ni sa jednog nivoa vlasti nije sjetio naplatiti koncesiona prava na korištenje društvenih pogodnosti u koje smo svi ulagali. Čak je zabilježeno na stotine slučajeva bespravne uzurpacije društvenog zemljišta za gradnju takvih objekata ili za gradnju pristupa tim objektima sa prometnih cesta.

 

Korištenje prirodnog bogatstva je svugdje u svijetu značajan izvor koncesionih prihoda, dok kod nas čak društvo subvencionira i pokriva gubitke pravnih lica koja koriste pšrirodna bogatstva. U Zenici rudnici ne plaćaju koncesionu naknadu za iskopani ugalj, a u svijetu je ta naknada 2÷4 % od cijene tone uglja. Ne plaća se ni koncesija na iskopani kamen, kao ni riječni pijesak i šljunak. Vodu rijeke Bosne i potoka, koriste brojna zenička preduzeća, ali nikada niko nije ništa platio za korištenje. Nekakvu vodnu naknadu plaćamo svi kroz račune za vodu, a preduzeća koriste i zagađuju vodotokove besplatno. Proizvođač tehničkih plinova usisa iz Zeničke kotline preko 150 miliona kubnih metara čistog zraka, da bi proizveo kisik za konvektorsku proizvodnju čelika i za proizvodnju tehničkih plinova. Konvertorska čeličana proizvede stotine miliona kubnih metara prljavih plinova, koje emituje natrag u Zeničku kotlinu. Proizvođač čelika za duvanje zraka u visoku peć i koksaru usisa preko 2, 4 milijarde kubnih metara zraka, koji se zagadi tehnološkim procesom u visokoj peći. Šumska preduzeća vrše sječu, a da nikome ne plaćaju naknadu za šume, koje su opštedruštveno bogatstvo.

 

Korištenje javnog dobra je totalno neiskorišteno za ubiranje koncesionih naknada. Postoje neka palijativna rješenja, putem kojih se skuplja novac namijenjen za upravljanje i održavanje tih javnih dobara, ali se uglavnom koristi za svašta nešto drugo. Na primjer, kod registracije motornih vozila plaća se naknada za korištenje javnih puteva, ali se većina novca troši drugdje. Slična naknada se ubire i od prodaje motornih goriva. 

 

Evropa i koncesije

 

Koncesije u EU su definirane direktivom broj  93/37/EEC. Uslovi da koncesija prođe kao zakonita su transparentnost postupka, jednak tretman svih učesnika konkursa, kažnjavanje davanja prilike za nepoštenu ili nedopuštenu prednost bilo kome od zainteresovanih, a države i lokalne zajednice, pri izboru koncesionara ne smiju tražiti previše u odnosu na pomenutu direktivu i konkurs se mora raspisati na evropskom nivou, u službenom glasniku EU.

 

Poređenja radi, u  BiH revizori upozoravaju da su, osim sporih i dugotrajnih procedura, ugovori jednolični i ne prate potrebe i specifičnosti svakog projekta ponaosob, a institucije koje vode procedure su neinformirane, nestručne pa su zato veoma tvrde i nefleksibilne.

 

I dok u EU koncesija za gradnju ceste može trajati i do 70 godina s tim da koncesionar troškove izgradnje i eksploatacije pokriva naplatom cestarina  i nema pravo tražiti bilo kakvu nadoknadu od vlasti, bez obzira na okolnosti i sam snosi sve vrste rizika iz poslovanja, u BiH se samo na pomen mogućnosti da s nekome da koncesija za gradnju autoputa oglase brojni  koji izražavaju zabrinutost da će „neki stranac“ koji bi izgradio autoput kroz BiH onda „zarađivao na nama“?!

 

Zenica i koncesije

 

Po skromnim proračunima, Zenica bi mogla godišnje da ubire od koncesija minimalno 5 miliona KM. Od uglja minimalno 900.000 KM, od korištenja zraka u tehnološke svrhe minimalno 1,2 miliona KM, od vode potoka i Bosne, koje se koriste u tehnološkim procesima minimalno 1,5 miliona KM, od eksploatacije šuma  minimalno 500.000 KM, od davanja koncesija na korištenje sada neiskorištenih objekata i prostora do 250.000 KM te za druge izvore koncesionih naknada do 650.000 KM (kamen, pijesak, šljaka, deponija otpada,...) i u budućnosti 3% od vrijednosti proizvedene električne energije na postzrojenjima HE Vranduk i HE Janjići. 

 

U Evropskoj uniji je predmetom davanja koncesije komunalna higijena, održavanje zajedničkih prostorija zgrada, dimnjičarstvo, prodaja javnih naftnih derivata na gradskim površinama i mnogo šta drugo, sve do prava izlaganja i prodaje umjetničkih slika na posebno prometnim trgovima ili u kvartovima gradova.

 
autor: Mirsad Đulbić