„Nova drama Tanje Šljivar, ''Grebanje ili Kako se ubila moja baka'', na direktan i brutalan način, bavi se pitanjem nasilja među decom, kao posljedicom indoktrinacije od strane odraslih, obrazovnog sistema i, u krajnjem ishodu, nacionalističke sredine u kojoj odrastaju. U stilskom smislu, autorka ponovo briljira na planu duhovitih i neponovljivih rečenica pomoću kojih gradi čitav jedan dječiji svijet, pun neosviješćenog nasilja i beznađa, svijet čija slika treba ozbiljno da nas zabrine.“, rekao je Filip Vujošević, dramaturg predstave.
Radnja drame je smještena u 2000. godinu u Bosni i Hercegovini, u vrijeme kada je, usred tranzicije, još uvijek postojala nada da će budućnost donijeti prosperitet i promjene.
BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE ZENICA
&
HEARTEFACT FUND (FOND HARTEFAKT)
&
BITEF TEATAR
Velika scena
Sezona 2012/13. (63. po redu)
Premijera 674.
Tanja Šljivar
Grebanje ili Kako se ubila moja baka
(Prvo izvođenje u svijetu.)
Režija: SELMA SPAHIĆ
Dramaturgija: FILIP VUJOŠEVIĆ
Scenografija: MIRNA LER
Kostimografija: SANJA DŽEBA
Muzika: DRAŠKO ADŽIĆ
Korepeticija: TIJANA VIGNJEVIĆ
Scenski pokret: SANJA BURIĆ
Scenski govor: ERMIN BRAVO
Producenti: HAZIM BEGAGIĆ, ANDREJ NOSOV
Izvršni producent: ADNAN REŠIĆ
Inspicijentica: SABINA GLOGOVAC
Rukovodilac Tehničkog sektora: ELFAD BARUČIJA; Šef pozornice: ZORAN GLOGOVAC; Šef rasvjete: MIRNES KAMENČIĆ; Postavka rasvjete: ELVIS AHMOVIĆ, SAMIR JAŠAR, MIRNES KAMENČIĆ; Operater rasvjete: ELVIS AHMOVIĆ; Snimanje audiomaterijala: STUDIO „VIZIJA PRODUKCIJA“ ZENICA (IGOR KASAPOVIĆ); Audiooperater: SANI TERZIĆ; Izrada i postavka scenografskih elemenata: SALKO ČOLAKOVIĆ, ŽELJKO MADUNA, ERVIN ČAUŠEVIĆ, DRAGAN REKANOVIĆ, ADMIR BURO, DINO ŠEKIĆ; Molersko-farbarski radovi: SEAD ARNAUTOVIĆ; Šminkerski radovi: EMILA TOPALOVIĆ; Krojački radovi: AJŠA BURO; Garderoba: DOBRILA LOVRIĆ, LEJLA BAJRAMOVIĆ; Rekvizita: FINKA LJUBAS; Nabavljač: SUNIJA MUHAREMOVIĆ; Poslovi na održavanju čistoće scene, gledališta i ostalih prostora: IZETA ZUKIĆ, AZIZA SARAJLIĆ, FATA KAVAZ, SUADA HABIBIĆ, BEGZADA BAŠIĆ; Poslovi internih ugostiteljskih usluga: DAJANA ĐURASOVIĆ
Dizajn plakata predstave: FABRIKA d.o.o. SARAJEVO; Marketing: ELVIR ŠKILJO, NINA ZABLOCKI; Reklamni spot: DINO DELIĆ; Radioreklama: MULTIMEDIJALNI STUDIO BNP-a ZENICA; Internet-prezentacija: NERMIN HADŽIMEJLIĆ, DINO DELIĆ; Teatrološki poslovi: NERMIN HADŽIMEJLIĆ; Pravni poslovi: BELMA ALISPAHIĆ; Sekretarski poslovi: HASIJA ZULIĆ; Finansijski, računovodstveni i knjigovodstveni poslovi: SALIH MUJIĆ, MELIHA VARUPA, BADEMA BEŠIĆ; Poslovi domaćina zgrade: SEMIR HADŽIMUJAGIĆ; Poslovi portirske službe: FUAD FEJZIĆ, SEDIN SMAJLOVIĆ, MENSUR TUFEKČIĆ, SEDŽAD BABIĆ, DERVIŠ DAUTOVIĆ
Premijerne izvedbe: Zenica 7. i 8.9.2012. godine
Trajanje predstave: 90 minuta
Predstava se izvodi na Velikoj sceni Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
Siže dramskog teksta Grebanje ili Kako se ubila moja baka
Desetogodišnja djevojčica Maja, početkom 2000-ih, na dan humanitarne priredbe organizirane u jednoj banjalučkoj osnovnoj školi povodom stavljanja u funkciju betonske staze za učenike sa posebnim potrebama, saopštava drugovima iz odjeljenja da se te večeri s porodicom seli u Njemačku, mada to ne želi. Učiteljica koja je organizovala priredbu, po običaju odsustvuje sa nastave, pa su djeca preupštena sama sebi. Petero Majinih školskih drugova i drugarica, opterećenih porodičnim i ličnim traumama, svoje emocije iskazuju kroz nasilje i druge nepodopštine, a sve to snimaju videokamerom. Djeca su osobito nemilosrdna prema Kosti, dječaku u invalidskim kolicima, koga na kraju ostavljaju zaključanog u školskom toaletu, te on na kraju i ne prisustvuje priredbi, organiziranoj u njegovu čast. Kasnije, u Njemačkoj, Maja prodaje spomenuti snimak vršnjakinji, koja je, također, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, ali tu činjenicu želi da zaboravi. U svakodnevnim susretima s Malom Njemicom, Maja pokušava da nauči nove riječi na njemačkom, ali slaboj joj ide. Istovremeno, Maja nastoji zadržati prijateljicu, izmišljajući načine samoubistva svoje babe. Tokom posljednjeg susreta, Maja joj konačno ispriča istinu – njena baba se pred njom ubila oružjem kojeg je švercovao Majin otac. Tako se, na kraju, ispostavlja da se Majina porodica obrela u Njemačkoj jer je njen otac bježao od zakona i od savjesti i sjećanja na majku za čiju smrt je kriv – dakle od svega onoga od čega se nigdje i nikad ne može pobjeći.
Riječ dramaturga
Stvaralaštvo Tanje Šljivar je, na nekoliko nivoa, ozbiljno osvježenje u novijoj dramskoj produkciji u regionu. Iako već neko vrijeme živi i studira u Beogradu, ova spisateljica rodom iz Banja Luke se bavi temama usko vezanim za dešavanja u svojoj rodnoj zemlji. Njena prva izvedena drama, ''Pošto je pašteta'' (Atelje 212, Beograd, u režiji Snežane Trišić) je nagovijestila da se radi o autorki veoma jedinstvenog i prepoznatljivog stilskog izraza. Potresna priča o mesaru iz malog bosanskog mjesta koji, odbijajući da zaboravi ljubav iz mladosti a sada ponosnu pripadnicu svjetskog džet seta, odlučuje da u njenu čast izgradi budistički hram u osvit krvavog rata u Bosni i Hercegovini, bez namjere da bude direktno angažovana, na tragikomičan način oslikava sudbinu malog čoveka izgubljenog u tragičnim istorijskim okolnostima Balkana.
Nova drama Tanje Šljivar, ''Grebanje ili Kako se ubila moja baka'', na direktan i brutalan način, bavi se pitanjem nasilja među decom, kao posljedicom indoktrinacije od strane odraslih, obrazovnog sistema i, u krajnjem ishodu, nacionalističke sredine u kojoj odrastaju. U stilskom smislu, autorka ponovo briljira na planu duhovitih i neponovljivih rečenica pomoću kojih gradi čitav jedan dječiji svijet, pun neosviješćenog nasilja i beznađa, sveijt čija slika treba ozbiljno da nas zabrine. Ispod melanholičih jezičkih bravura koje zavodljivo govore o mentalitetu ljudi sa ovih prostora leži gotovo netaknuto brdo posljedica strahota nacionalizma sa kojim se treba uhvatiti u koštac.
Radnja drame je smještena u 2000. godinu u Bosni i Hercegovini, u vrijeme kada je, usred tranzicije, još uvijek postojala nada da će budućnost donijeti prosperitet i promjene. Grupa učenika boravi u gimnastičkoj dvorani uoči školske predstave, ne znajući da su na desetine takvih u ratu služile kao logori... Tanja Šljivar u ovaj kontekst smješta priču o odlasku i gubitku, o generaciji koja je odrasla i oštećena životom u sistemu bez ikakvih vrijednosti, osim onih na silu nametnutih i lažnih.
Filip Vujošević
Tanja Šljivar
Rođena je u Banja Luci 1988. godine, gde je završila osnovnu školu i gimnaziju. Dramaturgiju je diplomirala na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2011. godine. Nakon toga, na istom Fakultetu, nastavila je master-studij. U međuvremenu je pohađala nekoliko dramaturških i scenarističkih radionica na teatarskim i filmskim festivalima u Sarajevu, Trstu (Italija) i Vrnjačkoj Banji (Srbija).
Dosad je napisala xy? dramskih tekstova. Na Radio Beogradu izvedena je njena dramatizacija „Dnevnika” Laze Kostića u režiji Miloša Jagodića. Dramski tekst Pošto je pašteta je objavljen u srpskom i engleskom izdanju časopisa “Scena”, kao i u zbirci savremene srpske društveno angažovane drame Radnici umiru pjevajući, nastaloj na osnovu konkursa koji je raspisao Fond Hartefakt. Spomunuti dramski tekst je insceniran 2012. godine u teatru Atelje 212 u režiji Snežane Trišić. Drugi njen dramski tekst, Grebanje ili kako se ubila moja baka, objavljen je u časopisu „Teatron“, i javno je čitan 2012. godine u Ustanovi Kulture „Parobrod“ u Beogradu u režiji Marije Lipkovski. Za ovaj dramski tekst Katedra za dramaturgiju FDU dodijelila je Tanji Šljivar Nagradu „Slobodan Selenić” za najbolju diplomsku dramu u generaciji 2011. godine. Iste godine, za dramske tekstove Grebanje ili kako se ubila moja baka i Pošto pašteta, dobila je Nagradu za dramsko stvaralaštvo „Borislav Mihajlović Mihiz“ koju dodjeljuje istoimeni Fond i Čitaonica Irig pod pokroviteljstvom Vlade Vojvodine i Ministarstva kulture Srbije.
Osim dramskih tekstova piše poeziju? i prozu, te televizijske i filmske scenarije. Objavila zbirku kratkih priča Soba na trećem spratu u izdanju Književne omladine Srbije.
Selma Spahić
Diplomirala je režiju na Akademiji scenskih umetnosti u Sarajevu sa predstavom Buđenje proljeća po tekstu Franka Vedekinda. Režirala je dramske tekstove Utjecaj gama zraka na sablasne nevene Paula Zindela, Pobjeda Lade Kaštelan, Let iznad kukavičijeg gnijezda Dejla Vasermana, Usamljeni Zapad Martina Mekdone, Bolest porodice M Fausta Paravidina, Kako sam naučila da vozim Paule Vogel. Predstava Buđenje proljeća nagrađena je Specijalnom nagradom žirija za rediteljsko istraživanje na Internacionalnom teatarskom festivalu MESS. Spomenuta predstava i predstava Usamljeni Zapad na Festivalu MESS dobile su nagradu „Hrabri novi svijet“. Predstava Pobjeda dobila je nagradu za najbolju režiju na XXVI pozorišnim susretima u Brčkom. Predstave Usamljeni Zapad i Kako sam naučila da vozim dobile su nagradu „Ključ tmače“ za najbolje predstave u cjelini u Bosni i Hercegovini u 2009. i 2010. godini.
O BOSANSKOM NARODNOM POZORIŠTU ZENICA
Bosansko narodno pozorište Zenica je osnovano početkom 1950. godine. Od tada do danas izvelo je 673 premijere i više od 11 000 predstava. Tokom svoje historije, BNP Zenica je izgradilo prepoznatljiv stil i poetiku, i zauzelo značajno mjesto u porodici bosanskohercegovačkih teatara. Učestvovalo je na brojnim teatarskim festivalima i ostvarilo veliki broj gostovanja. Za rad i umjetnička postignuća dobilo je značajne nagrade i društvena priznanja.
BNP Zenica je osnivač i organizator Festivala bh. drame. Nosilac je i koordinator evropskog pozorišnog projekta Noć teatra (za BiH). BNP Zenica je organizator i domaćin ne samo teatarskih, nego i drugih umjetničkih, kulturnih i zabavnih programa i manifestacija, značajnih za cjelokupan kulturni život u gradu Zenici, u Zeničko-dobojskom kantonu i šire.
BNP Zenica je član Međunarodne mreže za savremene izvedbene umjetnosti (IETM), a njegova Dječija, omladinska i lutkarska scena članica je Međunarodne asocijacije teatara za djecu i mlade (ASSITEJ).
O Hartefakt fondu
Fond Hartefakt je nezavisna regionalna fondacija osnovana u Beogradu 2009. godine. Svoje aktivnosti sprovodi kroz tri programa: Politika, Kultura i Margine. Cilj Fonda je povezivanje i podrška pojedincima i grupama iz oblasti kulture, umjetnosti, politike i civilnog društva, koji žele da žive u demokratskim sredinama, zasnovanim na građanskim vrijednostima. Kroz podršku umjetnicima i umjetničkim organizacijama na realizaciji njihovih projekata, ali i sopstvenom umjetničkom produkcijom, Hartefakt učestvuje u stvaranju angažirane umjetnosti koja afirmiše pozitivne promjene u društvu. Hartefakt želi stvoriti prostor u kome će nove generacije umjetnika kritički preispitivati i mijenjati društvo u kome žive. Svojim aktivnostima Hartefakt doprinosi kreiranju jedinstvenog regionalnog kulturnog prostora, kao moguće alternative za nagomilane probleme u kulturi.
O Bitef teatru
Ostajući na tragu svoje glavne koncepcije – da podstiče i promoviše nove pozorišne stilove i tendencije, Bitef teatar profiliše svoj repertoar u pravcu – sa jedne strane – čistog plesnog izraza, koji će biti oličen u radu Bitef Dance kompanije, i – sa druge strane – predstave koje nisu žanrovski precizno definirane, već čine granična područja između dramskog, fizičkog, muzičkog i vizuelnog pozorišta. Na taj način Bitef teatar otvara i širi prostor umjetničkog djelovanja za umjetnike koji teže prevazilaženju ustaljenih teatarskih konvencija, i kreiranju nekih novih pozorišnih izraza i stilova. Nastojeći da rad Bitef teatra bude u određenoj mjeri odraz Bitef festivala, Bitef teatar planira da svake sezone pozove gostujućeg koreografa ili reditelja koji je već bio gost Bitef festivala. Time se značajno podiže nivo pozorišne produkcije, obezbjeđuje čvrsta veza pozorišta i Festivala, ali i omogućuje domaćim umjetnicima da rade sa najznačajnijim svetskim pozorišnim autorima.
Izdavač: BOSANSKO NARODNO POZORIŠTE ZENICA; Za izdavača: HAZIM BEGAGIĆ; Urednik: HASAN DŽAFIĆ; Korektori: HASAN DŽAFIĆ, NERMIN HADŽIMEJLIĆ; DTP & Dizajn: ZLATAN Z. ALISPAHIĆ; Foto: MUHAMED TUNOVIĆ BADI; Štampa: GRAFORAD Zenica; Za štampariju: PERO LETIĆ
Zenica, 2012.
