Možete li dati ocjenu stanja u oblastima koje pokrivate za period koji ste proveli na ministarskoj poziciji?

„Period koji sam provela na poziciji ministrice obrazovanja, nauke, kulture i sporta nije dovoljan da bih dala potpunu ocjenu stanja, ali mada je proteklo pet mjeseci, ipak mi je dovoljno da se upoznam sa problematikom te sa saradnicima napravim operativni plan djelovanja. Cijenim i uvažavam dosadašnji rad Ministarstva, ali se uvijek držim tvrdnje da može i mora više i bolje“.

Šta će biti dugoročni strateški ciljevi ministarstva?
 „Prioriteti su mi djeca, učenici, studenti, dakle svi oni koji traže i očekuju da ih mi koji to moramo i možemo da stvorimo uvjete i osposobimo ih kako bi oni sami bili spremni za mjesto u društvu koje im pripada. Dugoročno gledano cilj će mi biti da oslušnem želje i potrebe obrazovnih jedinica, a zatim uz pomoć saradnika, stručnih i upravnih tijela, obrazovnih institucija stvaramo i napravimo školu za potrebe korisnika normalno vodeći računa o objektivnim materijalnim mogućnostima našeg kantona“.

Kada su u pitanju lična primanja prosvjetara, kakve su vaše projekcije za naredni period?
 „Posao kojeg obavljaju prosvjetni radnici to ne treba posebno naglašavati je od posebnog značaja za svako društvo. Nepravedno je što su nas svrstali u potrošnju. Pa zar ima boljeg i ljepšeg proizvoda od mlade školovane osobe? Kada to posmatram onda nisam zadovoljna statusom prosvjetnog radnika, ali posmatrajući realnu situaciju u našem društvu onda se može biti zadovoljan tretmnanom i pozicijom koju nam je društvo namijenilo. Dobro je da trend materijalnog priznanja prosvjetnim radnicima ima uzlaznu putanju, a Ministarstvo će se usredotočiti da taj rad bude izraženiji i da konstantno prati troškove života“.

Uvijeti u kojima se odvija obrazovni proces mnogi smatraju da nisu na zadovoljavajućem nivou?
    „Tačno. Generalno, nisam zadovoljna uvjetima u kojima se odvija obrazovni proces.  Naravno, ima škola koje zadovoljavaju osnovne kriterije ali je znatno više onih koji su ispod svakog minimuma koji omogućava normalnu realizaciju nastavnog plana i programa. Ovakvo stanje nas obavezuje da se više i odlučnije založimo kako bi se uvjeti rada popravili. Na području ZDK ima 200 objekata osnovnih i srednjih škola a na raspolaganju imamo 960.000 maraka s kojima ne možemo značajnije ublažiti poteškoće. A gdje su fakulteti? No, od kukanja nema ništa. Gdje smo, tu smo. U narednom periodu ćemo iz uzavrelog kotla izvući rak-rane i prići rješavanju najtežih slučajeva“.

Za kapitalna ulaganja u škole iz budžeta ZDK je opredijeljeno oko 650.000 KM. Je li to dovoljno?
 „Tačan iznos koji je opredjeljen je 658.000 KM. Prioritet su bile kotlovnice u školama iz razloga što čenici moraju 15.oktobra kad počinje grijna sezona imati u učionicama temperaturu dozvoljenu za rad. Imamo određena sufinansiranja u nekim općinama kod izrade fiskulturnih dvorana, određena zatvaranja faktura po dugovima da bi se fiskulturne dvorane mogle uknjižiti kao imovina škole. Tu su i sredstva za sanaciju krovova, negdje za stolariju gdje je rađeno sufinansiranje. Svih 12 općina u kantonu je zastupljeno sa kapitalnim ulaganjima. Nadam se da će se u narednom periodu ulagati više vezano za kapitalna ulaganja u obrazovanju, zbog toga što su školski objekti u relativno devastiranom stanju do čega je i starost učinila svoje, a amortizacija objekata nikada nije ni uzeta u obzir. Neka kapitalna ulaganja su rađena i u prethodnim godinama, ali sve skupa, uključujući i broj objekata nije dovoljno, pa se ZDK bavi i određenim idejama da pokušamo možda i podići kredit za kapitalna ulaganja u objekte obrazovanja u kantonu“.

Učenici koji nastavu slušaju na hrvatskom jeziku prošle godine nisu imali udžbenike? Kakva je situacija sa novom školskom godinom?    
„Učenici koji rade po nastavnom planu i programu ZDK na hrvatskom jeziku do sada nisu imali udžbenika. Ministarstvo i Vlada ZDK uz pomoć federalnog Ministarstva za obrazovanje i nauku je iznašlo mogućnost da štampa ove godine udžbenike za učenike koji nastavu slušaju na hrvatskom jeziku. Više nam se neće moći dogoditi da učenik koji nastavu sluša na bosanskom jeziku ima udžbenik iz određenog predmeta, a učenik koji nastavu sluša na hrvatskom jeziku nema udžbenik. Sada je drugačije“, kazala je ministrica Bernadeta Galijašević.

M. Dajić