Najveći problem su stipendije. To što na Ekonomiji moraš kupiti knjigu od profesora (50 KM) da bi položio ispit, to nije bitno, čim stipendije legnu, obrazovni sistem će biti puno bolji. To što profesori ne poštuju nastavni plan i program, što se ispiti zakazuju tri sata prije samog termina, što asistenti ostaju na toj poziciji po 10 godina, bez realnog pokazatelja o napredovanju istog, što profesori održe jedno predavanje, a prikažu da su održala tri... 

"Crnjak" je ako si aktivan u USUNZE-u ili u SPUS-u, što radiš (ili pokušavaš uraditi) nešto korisno za svoju zajednicu. Ima i onih koji rade, koji nešto i pokušavaju, ali im ostali ne dozvoljavaju da napreduju. Nedostatak građanske hrabrosti i svijesti o važnosti aktivizma sprečava ljude koji to žele, da učine nešto da bi se kvalitet obrazovnog sistema i studiranja na univerzitetu poboljšao. Ona standardna priča: "nemoj, uzet će nas za zub", "šuti, ne buni se, ne pitaj ništa, naljutit će se profesor", "što ti uvijek moraš sve, budi k'o i ostali"...

Da budem kao ostali gmizavci, gubarim po kafama, slušam profesora kao da je Bog (tobejarabi)?! Neka hvala. Imao sam priliku i načina da dosta toga uradim i koliko-toliko promijenim situaciju na mom Odsjeku, ali upravo ove rečenice, ovakvi ljudi, su me spriječili. Spriječili zato što ne želim kasnije slušati prigovore i jaukanja zbog njihovog "nedavanja uslova". 

Sve dok su nam stipendije i "ulizivanje" kome god zbog onog štrajka na početku priče preče od statusa koji mi studenti uvažavamo u očima drugih ljudi (prije svega mislim na 'evropejce'), ne trebamo se brinuti za budućnost visokoškolskog obrazovanja u našoj zemlji. NEMA JE!  

STUDENTI, KRAJNJE JE VRIJEME DA SE PROBUDITE!!! 

Nijedna stranka ni pet premijera i rektora nam neće pomoći dok mi sami ne promijenimo razmišljanja i ne budemo svjesni važnosti zagovaranja, dijaloga i rješavanja problema u lokalnoj zajednici (na univerzitetu). Pozdrav iz grada studenata, ali ne i STUDENTSKOG GRADA. :)