OK, sad će oni internet ratnici što muhu iz sobe teško istjeraju reći, ma nije to ništa, to je bezveze. Ipak, svako iole pošten, ozbiljan, a uz to da je na strani pravde i zakona, skinut' će kapu do poda. Ronioci specijalne jedinice MUP-a ZDK uradili su više nego da su iglu tražili u plastu sijena. Našli su čahure i pištolj u neprovidnoj vodi pomiješanoj sa muljem na dnu Bosne, na jednom od najopasnijih dijelova korita na području Zenice. 

Nećemo o plaćama, o tome kako dobijaju topli obrok kao kancelarijski "mudraci" koji se smiju dok ovo čitaju. Specijalci, Jedinica za podršku MUP-a ZDK još jednom su pokazali da su najzdraviji dio tog tima. I dok dio njihovih kolega u administraciji prlja obraz policiji registrujući kriminalcima automobile i pored zabrana, oni se "u prvom safu" stavljaju upravo pred te iste kriminalce, boreći se na ovoj strani pravde i istine. 

Moramo njima pridružiti i ekipu, ne znamo imena, koja je tragala za ubicama Ramiza Smrike. Ramiz je "obični radnik", željezarac, s Koksare. Kad je ubijen, gore spomenuti fejsbuk ratnici su govorili kako ubica neće biti nikad otkriven, jer "nije ime, nije sin nekog političara". Pokazalo se sve, na sreću, suprotno. Više od hiljadu saslušanja, stotine pregleda, pretresa, snimanja, pregledanja, prisluškivanja. Samo su nam na uvid date cifre upotrijebljene u operaciji pronalaska Ramizovih ubica. Fascinantno. Rođaci, dalji, bliži, drugovi iz kafana, sa posla, čak i svaki onaj koji je u nekom odnosu bio, kontaktirao sa Ramizom. 

Bez očiglednog motiva, bez gotovo ijednog traga. Ipak, nakon pedesetak intenzivnih dana potrage, krug je zaklopljen i udarilo se na više lokacija istovremeno. U Donjoj Gračanici, Peharama, na mostu Blatuša, kod Hrvatskog doma, na više lokacija, u dvije minute. Rezultat znate. I tu nije kraj. Treba dokaz, oružje, a onda počinje bitka sa hladnom Bosnom. Posljednju epizodu vidjećemo kad budu kažnjeni odgovorni za ubistvo radnika Smrike. 

Neka bude češće, neka bude vrijednovano bolje. Ti momci su pokazali da, iako plaćeni dvostruko manje od kolega u Sarajevu, posao rade bolje, više, spremnije, nego drugi bolje plaćeni. Znam da će neki reći - pa to im je posao. U državi u kojoj se dnevno ukrade par automobila, jasno je da imovina nije sigurna. Ipak, kad ubiju nedužnog radnika na kućnom pragu, tad nije siguran ni život običnih ljudi, a to je, priznaćete, znatno gore. Zato hvala im što su nam, do sljedeće prilike, vratili vjeru u to da policija, kad se dobro organizuje i prihvati posla, uvijek bude brža od kriminalaca.

Adnan Dž.