Da malo uporedim stanje izvora aerozagađenja iz prijeratnog i sadašnjeg perioda rada Željezare Zenica i Arcelor Mittala. Evo osnovnih pokazatelja:

- Ranije je bilo aktivno 45 dimnjaka, većina s visinom ispod 40 metara, a sada ih nema aktivno ni osam!

- Radile su četiri visoke peći, sada jedna i to smanjenog kapaciteta,

- Radilo je pet koksnih baterija, a sada jedna, koja radi smanjenim kapacitetom,

- Radilo je 12-tak valjačkih peći, a sada rijetko više od četiri,

- Pržionica rude (aglomeracija) ne radi više kao nekada sa više od 2 miliona tona željezne rudače, 

- Bilo je 8 Simens-Martinovih peći u radu, sada ni jedna,

- Ložilo se i do 400.000 tona zeničkog uglja, bogatog sumporom, sada mnogo manje.

- Radilo je mnoštvo kovačkih peći, sada ni jedna,

- Radila su po 2-3 kotla stare termoelktrane, sada ni jedan,

- Proizvodilo se do 1,850.000 tona sirovog čelika, a sada ni 500.000 tona!

- Radilo je do šest parnih lokomotiva, sada ni jedna.

- I tako redom.

Sve u svemu, emisija iz dimnjaka Arcelor Mitala je sigurno mnogo manja, nego do posljednjega rata.

Da bih izložio svoju tezu, moram kazati, da je debljina sloja smoga nad Zenicom od 40 do 120 metara, što zavisi od dužine perioda bez vjetra. Prije rata su u Željezari bili tehničari, koji su se u određenim vremenskim razmacima penjali na dimnjake, radi uzimanja uzoraka dima, pa su za vrijeme epizoda smoga, penjući se na najviše dimnjake bili iznad sloja smoga. Većina dimnjaka Arcelor Mittala, koji emituju čestice zagađenja je iznad ovoga sloja. Na primjer jedan od najvećih zagađivača je aglomeracija, a njen dimnjak je visine 150 metara i uvijek iznad sloja smoga.

Da nije samo do Arcelor Mittala, govori smog u Sarajevu i Kaknju, oba smještena u kotlinama. U Kaknju izuzetno visok dimnjak termoelektrane razvijava dim na sve strane, čak do madžarske granice. U Sarajevu na padinskim dijelovima grada, mnogo je privatnih kuća, koje lože ugalj i drvo, ali i drugim nečistim gorivima, te se u Sarajevu faktički ne može kretati bez maramice na licu, kada je jak smog. To sam iskusio, a u Zenici, nisam nikada imao tu potrebu.

Šta najviše utječe na aero zagađenje u Zenici, sem industrijskih pogona Arcelor Mittala? Idem nekim redom:

- Privatne kuće u kojima se loži ugalj ili drvo, a nerijetko i otpaci gume i plastike. Njihovi dimnjaci nisu iznad 14 metara i direktno ubacuju dimne plinove u najniži sloj smoga. Takvih kuća je preko 8.000 sa cca 12.000 dimnjaka. Ovi dimni plinovi sadrže dosta sumpordioksida (od uglja) i  sirćetne kiseline (od bukovine). Ne znam šta je opasnije: sumpordioksid ili sirćetna kiselina. Oboje napadaju disajne organe. Ko u ovo ne vjeruje, neka se prošeta u Lukovo Polje, Novo Radakovo, Perin Han, Popovu baštu ili u Travničku ulicu, da osjeti taj smog.

- Automobili bez katalizatora, kojih u Zenici ima najmanje 21.000. Mjerenja prometa radi projektovanja GGM-a su ukazala na najprometnija mjesta u Zenici. Na tim mjestima je najveća koncentracija ispušnih plinova u kojima ima svega, a ponajviše gara (čađi). Najprometnije mjesto je raskrsnica kod Stacionara u Novoj Zenici, gdje u pojedinim dijelovima radnim dana bude i do 13.000 vozila na sat. Tu se zna stvoriti lokalni gust smog od ispušnih plinova vozila. Treba znati da je cca 85% vozila u Zenici jako lošeg sagorijevanja goriva, odnosno motora proizvedenih u prosjeku prije 19,5 godina! Svojevremeno je prof. Milenko Krstić sa Mašinskog fakulteta Sarajevo zagovarao da se kod tehničkog pregleda mjeri emisija čađi, kao što se već tada, sedamdesetih godina radilo u zapadnoj Evropi. Prijedlog nije prošao iz razloga domaće proizvodnje, koja je imala ekološki loše motore. Sada to ne bi pogotovo prošlo, jer bi to značilo izbacivanje iz saobraćaja više od 80% motornih vozila, a radi toga veliko smanjenje prihoda od registracije vozila,  prodaje naftnih derivata i motornih ulja, te drugih potrepština za vozila.

- Parne lokomotive rudnika mrkog uglja Zenica su značajni zagađivači. Rudnik svoje lokomotive već 30 godine loži komadima starih gumenih traka. Uzgred to i smrdi jako. Obzirom na blizinu rudnika i putanje tih lokomotiva, kod mene, gdje stanujem je izraženo zagađenje od njih.

- Livnica privredne jedinice „Novi život“ radi niskog dimnjaka i bez ikakva prečistača emituje značajne količine zagađivača.

Obzirom, da su to trebali stručnjaci za zaštitu okoline kazati, pa kako njih do sada niko nije u medijima eksponirao, a možda za njih i ne znaju u poplavi medijski eksponiranih „stručnjaka“, dozvoljavam sebi kao čovjeku koji je zainteresiran za čist zrak, da malo prodiskutujem moguće mjere zaštite od prekomjernog zagađenja:

- Loženje uglja sa niskim sadržajem sumpora. Na moju inicijativu, je od tadašnjeg Saveznog izvršnog vijeća SFRJ dobijeno odobrenje da uvezemo za potrebe Željezare oko 300.000 tona uglja iz Kolumbije. Taj ugalj je imao samo 0,06% sumpora, dok zenički ima 4,3÷4,7% sumpora. Druga prednost tada nabavljenog uglja je bila cijena od 25 $/tonu, a zenički je tada izletio čak na 92 DM/t (65 $/t). Ja još nisam čuo ovakav prijedlog ni od koga? Zašto? Da pomažemo rudnik i bespotrebno godišnje kroz spaljeni ugalj emitujemo u atmosferu cca 13.500 tona čistog sumpora (oko 115 kg po stanovniku). Spaljivanjem kolumbijskog uglja, uspjeli smo tada smanjiti sadržaj sumpordioksida sa 1.800÷2.100 µg/m3 na 1.100÷1.300 µg/m3. Sada bi to obzirom na vrlo reduciranu proizvodnju u Arcelor Mittalu, uz ostale spomenute zagađivače vjerovatno rezultiralo smanjenjem na 400÷600 µg/m3, ali ne bi nešto bitno smanjilo zagađenje u dijelovima grada sa niskim dimnjacima privatnih zgrada i na mikrolokacijama većeg saobraćaja motornih vozila.

- Toplifikacija cijeloga grada uz nisku (prihvatljivu svima) cijenu grijanja, kako ne bi bilo dima iz ložišta privatnih zgrada.

- Istražiti temperature sloja smoga i zraka na okolnim brdima i planinama, kako bi se možda potvrdila tačnom pretpostavka, da je sloj smoga hladniji od zraka okoline i da zato pritiska grad. Na bazi toga bi se moglo napraviti mnogo jednostavnih, a korisnih rješenja eliminacije sloja smoga nad gradom. 

- Istražiti brojna moguća rješenja za uklanjanje sloja smoga iz atmosfere nad gradom. Koliko znam, bilo je ozbiljnih prijedloga, ali su svi redom bili ismijani od strane dežurnih, medijima omiljenih „stručnjaka“.

Na kraju, vjerujem, da će ovaj tekst potaknuti ljude na jedno drugačije, cjelovitije  razmišljanje o uzrocima aerozagađenja u Zenici.

MIRSAD ĐULBIĆ