Ono sto je odmah uocljivo i smetajuce, je nacin na koji su stvari predstavljene nasoj javnosti, posebno zenickoj. Toliki se znacaj dao tom dogadjaju da bi neupucen covjek pomislio da je u potpunosti rijesen problem aerozagadjenja u Zenici. Ustvari, ovdje se radi o samo jednom projektu u nizu drugih, nerealizovanih i jos problematicnijih po zdravlje stanovnika Zenice. Gdje su tu Aglomeracija, neizljeciva i toliko po zdravlje stetna Koksara, Celicana u Tetovu koja u intervalima od sat vremena neumoljivo izbacuje ogromne kolicine prasine, gdje je Energetika ?!

Po meni, ceremonija u Mittalu je bila jedna obicna cirkuska predstava u kojoj su akrobacije bile verbalnog tipa ! Na jednom mjestu i u isto vrijeme nasle su se sve osobe krive za zlocin koji se cini protiv gradjana Zenice ! Bili su tu visi predstavnici kompanije, ali i njihovi pomagaci iz nase vlasti, pocev od nacelnika Husejina Smajlovica, preko Edina Terzica, kantonalnog ministra za okolis, preko Branke Djuric, federalne ministrice za okolis pa do samog premijera Federacije Nermina Niksica ! Povlasteni posmatraci tog cinicnog spektakla bili su brojni novinari iz svih mogucih medija. Maltene, ceremonija za dodjelu Oskara !

Imao sam prilku da vidim prilog novinara Al Jazeere koji se na jedan sasvim objektivan nacin osvrnuo na taj dogadjaj. U prilogu je posebno sokantna izjava premijera Niksica vezano za aerozagadjenje u  Zenici od strane Mittala, parafraziram :  « Pa sta, ja mogu sutra poslati inspekciju i zatvoriti Mittal ! Ali sta cemo onda sa sudbinama blizu tri hiljade radnika ? »

Ta diletantska, arogantna i rekao bih bezobrazna izjava jednog premijera zasluzuje da se malo zadrzimo na njoj ! Jako je poucna !

a)     Premijer je pao u zamku Mittalove ucjene, umjesto da on odredjuje pravila igre Mittal njemu diktira ponasanje.

b)    Premijera ni najmanje ne zabrinjava zdravstvena situacija Zenicana, otvoreno se stavlja na stranu beskrupuloznog kapitaliste !

c)     Premijer ne priznaje zakone ove zemlje, dok ih Mittal svakodnevno krsi, njegova inspekcija nikada nije napravila krivicnu prijavu protiv Mittala iako je zagadjenje okolisa krivicno djelo !

d)    Premijer ne zna da Mittal nema samo prava, nego i obaveze. Problem aerozagadjenja I problem radnih mjesta su dva poptpuno odvojena problema. Zna se kako se jedna firma zatvara, treba da padne pod stecaj pa da sud odluci o njenoj sudbini. Ne moze Mittal tek tako reci: “ako ne slusate ja odoh”!  Trebalo bi skupo platiti to: ja odoh!

Premijer zivi u Sarajevu a ne u Zenici. Ocigledno, njegov intelektualni nivo mu ne dozvoljava da mentalno predje distancu od 70km pa da razmisli o pacijentima zenicke onkologije i tezine tretmana kancerogenih oboljenja izazvanih kriminalnim ponasanjem Mittala. Taj covjek navodno brine o sasvim hipoteticnom zatvaranju Mittala a ne brine o broju bolesnih i umrlih u Zenici kojih je nazalost iz dana u dan sve vise! A cifre bolesnih i umrlih nisu hipoteticne, one su itekako konkretne! Ovakva nezrelost u razmisljanju od strane jednog premijera je zaista zabrinjavajuca!

Ni nas nacelnik, koji dijeli sudbinu ostalih Zenicana, nije nista bolji !  Uvijek je tvrdio da nema nikakva ovlastenja u odnosu na Mittal. Naravno, to nije istina jer mu u opisu radnog mjesta stoji da treba da vodi brigu o ustavnim pravima svojih sugradjana. Svojevremeno je u dresu Mittala isao saditi drvece I postavljati klupe praveci reklamu za tu kompaniju. Moze se razumjeti njegova tadasnja naivnost jer nije znao s kim ima posla, ali od tada je proteklo mnogo vode rijekom Bosnom i mnogo hiljada tona prasine je palo na grad. Nista taj covjek nije uradio da se situacija popravi! I umjesto da se stavi na celo proslogodisnje manifestacije protiv aerozagadjenja, on se i dalje odaziva pozivima onih koji unistavaju zdravlje njegovih sugradjana kao i njegovo vlastito !

Zato, dragi moji Zenicani, ne nasjedajte na ove jadne i toliko prozirne spektakle. Nastavite energicnije traziti vase pravo na egzistenciju u zdravoj zivotnoj srediti. Nebriga politicara za situaciju u kojoj se nalazimo, cini da oni ustvari odlucuju od koje cemo bolesti umrijeti i kada cemo umrijeti.

Enver Hasanbašić, Tetovo