19 April 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
ponedjeljak, 29 April 2013 21:30

Zenički heftičnjak – broj 18.

 

Udara me ovaj prazan papir, udara već danima, čak ga i sanjam. Znam da svi očekuju da napišem nešto o ovim auto-ubicama po gradu, a i ja sam dugo već planiram napisati tekst o toj „izgubljenoj generaciji“ koju smo rodili nekako uz rat i malo poslije istog. Planiram to, kažem, dugo, misli se roje, ali nikako da nađu neki smislen izgled na papiru, sve nekako djeluje nabacano, bez glave i repa i nisam siguran da će ljudi shvatiti poentu.


Opet, poentu mnogi nisu shvatali u većini tekstova koje sam pisao, najčešće sam bio krivac za iznošenje istine i onaj kojeg treba ušutkati. Ljudima je lakše kada pišete tekstove o političarima, ljudima iz javnog života pa ih još proglasite kriminalnima, to je onako imaginarno, nedodirljivo od ovozemaljskih zakona, a oni vjerski svakako već dugo nikoga ne plaše. Međutim, veliki problem može nastati kada ljudima pišete o njima samima i još im napišete tekst o tome kako su loši roditelji. A ja baš o tome želim pisati.

I stvarno gdje smo to zapeli? Gdje smo napravili grešku? 

 

Tamo s početka 90-tih godina ustali su neki ljudi i sistem u kojem smo do tada živjeli nazvali pogrešnim, nazvali ga mrakom. Rekli su oni da to sve djeluje lijepo, ali da nema tu

one osnovne ljudske potrebe – slobode. Ne možete iskazati svoje vjersko, svoje rasno, svoje nacionalno, niste slobodni da putujete, da radite, da kritikujete, da birate i da budete izabrani – to je mrak i oni nam upališe svjetlo. 

 

Budući da smo mi Bosanci prilično bukvalisti, shvatili smo to kao da je sve ono što je bilo u tom nekom bivšem sistemu pogrešno i odlučili da radimo sve suprotno tome. I onda smo počeli nove generacije učiti kako se radi u našoj, Balkanskoj demokratiji – ne čitaj knjige, ne uči, ne poštuj starije, ne poštuj učitelja, ne poštuj policajca, ne poštuj roditelje, djeda, majku, babu, ne kuni se Titom i partijom, kuni se Bogom, Isusom, Allahom, svetim Savom ... i kad ti je teško psuj te iste zakletve jer je to demokratski. 

 

Postavili smo se strogo zaštitnički prema njima, slušali psihologe koji nemaju djecu, ali nas savjetuju o odgoju djece, pa kažu „ne tucite djete jer to ostavlja duboke psihološke traume u njima“, a ne razmišljamo o traumama koje mi imamo dok ih odgajamo i istovremeno ne razmišljamo o traumama koje djeci donose mediji, okolina, nesređeno društvo, ne razmišljamo o tome i ne ukazujemo mladima na to. I onda od samog starta za sve loše krivi su drugi, kriva je teta u vrtiću jer dijete plače i ne jede, kriv je učitelj u školi jer dijete ima loše ocjene, kriv je sistem jer je djeci „natrpao“ mnogo gradiva koje oni kapacitetom ne mogu da prime, kriva je država jer je dijete huligan s utakmice, kriva je policija jer je privela to dijete, kriv je zakon jer ga je kaznio ...

 

Ukratko svi su krivi, a naša je bebica zlatna i nagradićemo je novim igračkama, poklonima, markiranom odjećom i obućom. I tako raste generacija koja je nagrađena i za greške, generacija sa poremećenim sistemom vrijednosti, generacija kojoj je u genetiku upisana destrukcija. Imate klince sa 10 godina koji nose posljednji krik mobilne tehnologije, iako stručnjaci upozoravaju da mobiteli nisu preporučljivi mlađima od 12 godina (ali to je samo da se javi, da znamo da je sve u redu), sa 14 već mu kupujete skuter koji će da vozi pješačkom zonom i prepada ljude u šetnji, gazi majke s malom djecom, ne nosi kacigu jer mu kvari frizuru, a policija okreće glavu da se ne zamjeri, već sa 18 imate nepoznatu odraslu osobu u kući, koja je nepismena, koja u životu nije pročitala knjige osim onoga što je morao za školu, a i to što je morao pročitati gledao je film, osobu bez ideje, perspektive, nade, koja samo zna reći „DAJ MI“ ... Imate osobu koja vam traži ključeve od auta i objašnjava da imate preslabo auto, da bi trebali podići kredit za nešto jače, brže, sigurnije i ... bum ... niste stigli da mu objasnite da je auto oružje i da tim oružjem može ubiti ili osakatiti sebe ili nekog drugog, a i da ste stigli on vas već dugo, dugo ne sluša, a možda vas nikada nije ni slušao. 

 

Slušao je društvo, „prijatelje“ i znane i neznane koje je upoznao na nekoj društvenoj mreži, slušao je grand, pink, farmu, velikoga brata, zvijezda možeš biti ti ... sve je slušao osim vas i onda se čudimo naslovima u crnoj hronici (poginuli, ubili, zaklali, nastradali, drvo, betonski stub, audi, bmw, volkswagen, dvoje, troje, petero ...) i opet je krvi sistem, a ne mi. 

I da bude jasno, to što sam pisao u muškom rodu ne amnestira djevojke, jer su i one iste, ako ne i gore. Dragi moji čitatelji, pogledajte istini u oči, krivi smo mi, mi smo roditelji i mi smo odgovorni za sve što naša djeca rade. Priznali to ili ne, stvorili smo generaciju anarhista, a ne demokrata i prvo mi kao roditelji, a onda i cijelo ovo društvo treba da se zapita gdje ga vode nove generacije mladih i kakvo ćemo društvo biti za 5, 10, 20 godina.

 

A htio sam pisati lijepe stvari, proljeće je, htio sam pisati o ljubavi i o dvije vezane pobjede Čelika, o mirisu Europe koji se širi oko Bilinog polja. Htio sam, ali se uvijek nađe neka budala koja mi pokvari željeni tok misli i skrene me u ružne teme. Htio sam pisati o djevojci koja je na utakmici protiv Slavije obradovala navijače i igrače pokazavši svoje atribute, koja je dala motiv više igračima Čelika da pobjede Slaviju. Htio sam vam reći komentar svoje drugarice I.... kojoj nije bilo jasno zašto je šerijetska policija dotičnu žensku osobu izvela sa stadiona, čak je zapjevala Bajaginu pjesmicu: „Sve vas vidi, šerijetska policija ... jahači magle“.

 

Ako je nemoralno pokazati grudi na stadionu, zašto onda ta ista šerijetska policija ne izvede i one momke s južne tribine koji cijelu utakmicu odgledaju goli do pasa? Ili oni u svečanoj loži, članovi IVZ-a, Huso, Bega i kompanija, ne gube abdest na polugole mladiće, nego samo na polugole žene. Da li je to diskriminacija na djelu na zeničkom stadionu? I htio sam pisati kako mi je sinoć moj drug I... poslao poruku da ostavim Husu na miru (bio je I.... vidno pijan, ne zamjerite mu), da ga ne diram, da smo pobjedili u Mostaru i da Huso treba cijeli općinski budžet da spuca u NK Čelik i da idemo u Europu. Kako dragi I.... da Huso spuca cijeli budžet u jedan klub, a gdje su tu onda rukometaši koji žele igrati novu Seha ligu (ili kako će se već sljedeće godine zvati to takmičenje), pa gdje su košarkašice koje se nadaju pozivu regionalne lige da ipak igraju i pored loših rezultata u domaćem prvenstvu, a gdje su tek oni mali klubovi koji očekuju svoj dio kolača?

 

Ne može sav budžet za NK Čelik, moramo zadržati hladnu glavu, ma koliko svi opijeni pobjedama najdražeg nam kluba bili. I na stranu sad to što će biti naredne godine, dođite na stadion još ovih par utakmica do kraja sezone, podržite te momke, jer evo u zadnjih 10 godina nismo imali bolje ekipe i ko zna da li ćemo je već naredne sezone ponovo imati.

 

Pozdrav vaš 

Kenan Ć.

 

PS … sugestije za natpise u Zeničkom heftičnjaku možete slati

na e-mail adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli..

Nećemo vam odgovoriti, ali ćemo sigurno pročitati.