Direktorica škole je osobno bila oduševljena i obećala je da će animirati učenike da se uključe u akciju. Na novom sastanku, poslije desetak dana, obaviješteni smo da će glavni realizatori biti izabrani profesori, jer je to, citiram, 'racionalnije i brže', a učenike će uključiti u uobličavanje završne ideje. Za potvrdu, sastanku je i prisustvovao jedan od profesora.

Budući da su dani prolazili, a nikakvih informacija nije bilo, pozvao sam direktoricu i saznao – ništa od akcije! Obrazloženje: to je preskupo, a škola nema novca???? Direktorici je neko rekao, opet citiram, da eventualni prijedlog obilježavanja mjesta Amerove pogibije, koji bi oni uputili Vijeću Općine, podrazumijeva kako će oni morati i platiti za izradu tog obilježja. Nije pomogao ni jedan moj argument da to nije tako, da škola ima pravo (kao i svaki stanovnik ove zajednice) uputiti bilo koji prijedlog nadležnima i da to nema nikakve veze s obavezom plaćanja. 

Ko je i s kakvim motivima u startu minirao jednu ideju sa plemenitom namjerom? Jesu li, možda, profesori očekivali honorar? I šta sada? Ušutjeti se, tiho zaboraviti na tragediju koja je onih septembarskih dana uzbuđivala cijelu zemlju, dovodila TV ekipe u Zenicu, punila naslovnice...? Ili čekati novu i silne pametne komentare u stilu 'davno smo mi govorili i upozoravali'?

Hajde da ovaj put ne odustanemo. Podijelite ovaj post, skupimo što više lajkova i onda ćemo mi, kao grupa građana, dostaviti prijedlog Vijeću Općine. Na njegovim članovima je da inicijativu, po svojoj savjesti, prihvate ili odbiju, ali nemojte da se mi unaprijed još jednom pretvorimo u pasivne, bezlične i bezosjećajne posmatrače.

Ova mlada generacija i svaka nova zaslužuje malo više našega angažmana. (J. D na FB)