Da li danas mislite da je odluka o prihvatanju poziva bila ispravna?

- Trudio sam se napraviti što realniju i objektivniju analizu, od početka svjestan težine i veličine problema u kojem je BNP je dio tog sistema. Kao neko ko se ozbiljno želi baviti kulturnim politikama, menadžmentom u kulturi i savremenom umjetničkom produkcijom, smatrao sam da ne smijem dopustiti da budem među onima koji će kritizirati i evidentirati probleme, a ne činiti ništa da se oni uklone i da se stvari pokušaju postaviti na profesionalne temelje. Iz vrlo poštenih namjera sam prihvatio obavljati tu funkciju, svjesno riskirajući da vlastitu karijeru i njen razvoj opteretim nekada isuviše banalnim i krajnje birokratiziranim poslovima. Borba za elementarne modele brige i finansiranja koji je već 15 godina funkcionirao i bio uspostavljen i koji sada neko hoće mijenjati nije baš vrhunac bavljenja kazališnom produkcijom. Ali neka sve to bude samo dodatni izazov, a ne razlog za pesimizam i obeshrabrivanje.

Koliko je uredski, značajnim dijelom administrativni posao, utjecao na "uskraćenje umjetničke slobode"?

- Nažalost, posao direktora ustanove kulture u BiH danas uistinu jeste visoko birokratiziran, nekada do samih granica banalnosti. Institucije su trome, nefleksibilne, nespremne za novine. S druge strane, ne postoje instrumenti i okvir unutar kojeg bismo mogli voditi ozbiljnu kulturnu politiku. Pozorišta u BiH danas imaju neke potpuno različite probleme u modelima svoga financiranja. Situacija u sarajevskim i banjalučkim teatrima je nešto stabilnija, u odnosu na ekstremno lošu situaciju u Mostaru. Tuzla i Zenica imaju sličan model, a na našem primjeru osjetimo neke loše tendencije za kje ne znamo gdje idu i čemu vode, jer nemamo otvoren dijalog.

 Ispočetka Vam je spočitavano što se niste odrekli voditeljskog angažmana za TV Bingo show. Ubrzo, kad su počeli stizati rezultati u teatru, "nevjerne Tome" su nestale?

- Ja sam više od 12 godina profesionalno vezan i za televizijsku produkciju, a praktično deset godina dio sam TV projekta kojeg pominjete. Dio je mog života izazov da tu percepciju nekada u razgovoru sa sugovornikom probam mijenjati, svojim radom, stavom, rezultatima i stilom. Moj televizijski angažman podrazumijeva opeterećenost od nekoliko sati svakog drugog petka poslijepodne. Svjestan činjenice da to ni na koji način ne može utjecati na moj rad u teatru nikada nisam dovodio u pitanje taj segment moje profesionalne karijere. Trudim se svaki posao koji radim obavljati odgovorno i što je više moguće profesionalno. TV Bingo je u svojoj realizaciji visokoprofesionalan televizijski projekt i mene raduje što sam dio tog tima.

Šta su osnovni planovi u 2012., na poslovnom planu, kao direktora, kao glumca, kao voditelja, kao umjetnika uopće?

- Svi moji profesionalni kapaciteti u ovome su trenutku usmjereni na rukovođenje BNP-om. Nastavljamo raditi vrlo vrijedno i predano, producirajući nove projekte, otvarajući i razvijajući saradnju sa teatrima u zemlji i inozemstvu, gostujemo, učestvujemo na festivalima, domaćini smo gostujućim predstavama i programima na našim scenama... Po svojoj osnovnoj profesionalnoj vokaciji ja jesam glumac i član umjetničkog ansambla BNP-a, te stojim na raspolaganju kući za koju radim. Međutim, nikada i ni na koji način nisam pomislio da koristim i zloupotrebljavam funkciju na kojoj se nalazim kako bih igrao u projektima po svaku cijenu, dok u isto vrijeme trpe odgovorni menadžerski poslovi. Protekle dvije godine to sam i dokazao. Svakako da u skorije vrijeme želim stati na scenu sa svojim kolegama i u svojoj matičnoj kući. U ovome momentu potrebniji sam u uredu.

 Ljubitelji pozorišta, prijatelji, ali i neprijatelji Vam moraju priznati - da je BNP potpuno nova institucija otkako ste na čelu. Postoji li bojazan od "sagorjevanja"?

- Mene jako raduje da se u percepciji šire javnosti BNP sve više doživljava kao ozbiljna, profesionalna i moderna ustanova kulture. Veseli što je opći ugled kuće sve bolji i što kolege primjete da pokušavamo djelovati progresivno, inovativno i drugačije. Ne postoji strah od sagorijevanja, koliko je prisutna ljutnja zbog činjenice da koliko god mi radili, koliko god da premijernih izvedbi imali, koliko god gostovali sa našim predstavama u BiH i inozemstvu, učestvovali na festivalima i ostvarivali sve druge poslovne uspjehe koji su i mjerljivi određenim parametrima, ništa od navedenog institucije države na svim razinama vlasti previše ne interesira. Osobno me vrijeđa i ponekad poražavajuće djeluje činjenica da je u BiH danas osobni interes pojedinca nesumnjivo ispred onog općeg i zajedničkog. Uvjeren sam da kantoni nisu administrativne razine koje imaju taj stupanj kompetencije da upravljaju kulturnim politikama kao vrlo važnim segmentom kulturnog razvitka. Tu bih vrlo rado djelovao antiustavno, jer tu i leže razlozi zašto ne možemo očekivati ozbiljnu i strateški osmišljenu inicijativu koja bi se stvari u kulturi mijenjale na bolje. U takvim okolnostima imamo male klaustrofobične, šizofrene i omeđene kulturne prostore u kojima sitni moćnici sitno vladaju, a svaka promjena iznutra biva osuđena. U takvim okolnostima svakome opada motivacijski faktor i svako bi razmišljao o kreativnijem i poticajnijem poslovnom okruženju.

Radite sa mladim glumcima i producentima, kako na fakultetu tako i u teatru. Gdje vidite budućnost bh. glumišta, za pet, deset godina?

Žao mi je što u ovome trenutku imamo tri relativno dobre umjetničke akademije koje educiraju mladi kadar u oblasti dramskih umjetnosti, a s druge strane naše tržište kulture se ne širi, ne otvara se, ne nudi nove, a zatvara stare mogućnosti i prostor. Kažu da je ona osobna tranzicija najteža i najsporija.

Jedan pogled na TV. Školovali ste se u Italiji, SAD. Kako gledate na naše TV. Na komercijalne koje žele biti javni servisi i javne servise koji su se pretvorili u komercijalu.

- Slažem se s Vama. U poslijeratnom periodu došlo je do opće komercijalizacije medijske scene u zemlji. Čini se da su javni emiteri nerijetko zapadali u lošu zamku utrke sa komercijalnim televizijama što je najčešće dovodilo do pada kvalitete programa i do manjka ili potpunog izostanka nekomercijalnih umjetničkih, kulturnih, obrazovnih i dokumentarnih sadržaja zbog kojih i plaćamo RTV pristojbu. Kao neko ko je profesionalno godinama vezan za televiziju i ko voli ovu zemlju, mislim da je jako važno imati jak, profesionalan, kadrovski i programski osnažen javni RTV servis.

 Kad bi Vam neko ponudio da uređujete bilo koji segment TV programa, biste li prihvatili i ako je odgovor DA, šta bi bili prvi potezi?

- Vjerovatno bih se u izvjesnim okolnostima mogao zamisliti u toj ulozi. Koncept jutarnjih programa uvijek mi je bio izuzetno zanimljiv i izazovan. Volio bih da u BiH postoji jedan koncepcijski dobar, estetski i vizuealno atraktivan, stilski zaokružen, informativan i zabavan jutarnji program. To je težak i naporan koncept koji, pretpostavljam, svojom dinamikom iscrpljuje. On nije komercijalan i zato privatne televizije najčešće teško da i mogu istrajati na produkciji i emitiranju tih sadržaja.

Nedavno ste prvi ustali protiv uskraćenja budžetskih sredstava kulturi u Zenici, ZDK. Je li to borba protiv vjetrenjača, može li krik kulture čuti političari?

- Kada osjetimo neku nepravdu ili nepravilnost prirodno je reagirati. Ipak, nije to ona borba kakva bi trebala biti i zbog toga se jednim dijelom i sramim. Mislim da se svi istinski revolucionari koji su hrabro mijenjali i mijenjanju svijet stide ovakvih nas danas. Najradije bih zabranio upotrebu sintagmi „ma pusti“, „ne talasaj“ i slično. Previše je oportunizma i sitnih osobnih interesa. Prema tome i svoju reakciju smatram isuviše blagom i nedovoljnom, jer glasovi koji progovaraju protiv nepravde moraju se čuti i jasno izgovoriti.

 Da li ima mjesta kulturi u državi koja vrvi od nekulture, da li se nekad probudite i pred ogledalom kažete, šta mi ovo treba?

- Ja sam se drage i dobre volje opredijelio za ovaj profesionalni put, vjerovatno svjestan da on u ovakvom ambijentalnom kontekstu nerijetko nije ni lagan ni lijep. Jedino me može obeshrabriti odsustvo sistemskih rješenja na niovima koji su daleko iznad institucije za koju radim.

Narednih dana počinje Zeničko proljeće, u kojem Vaša kuća ima sve značajniju ulogu. Ne čini li se logičnim da BNP nekada, pod nekim okolnostima, bude institucija organizator jedne takve manifestacije, umjesto administrativaca, koji programe prave po principu "malo muzike, malo slika, malo glume..."

- Iza programskog sadržaja Zeničkog proljeća ove godine stoji gradski Savjet za kulturu u čijem se sazivu nalaze predstavnici svih relevantnih institucija kulture grada, na čelu sa univerzitetskim profesorom Damirom Kukićem. Svakako da sve ozbiljne manifestacije treba što više profesionalizirati, a u sadržajnom i operativnom smislu približiti ih struci. BNP Zenica ima dobar dio kapaciteta koji mogu opsluživati i ove projekte, pored naših redovitih programa, što dobrim dijelom i činimo. Ipak, Zeničko proljeće nadilazi okvire BNP-a i predstavlja gradsku svekulturnu manifestaciju, te mislim da se u tom pravcu ona treba i razvijati. Kada je u pitanju festivalska organizacija mi sve naše resurse usmjeravamo ka Festivalu bh. drame. I ove ćemo godine u maju po 11. put biti organizator tog velikog i značajnog međunarodnog festivala bh. nacionalne drame. Uz minimalnu pomoć uspijevamo u tih desetak dana osigurati najbolja teatarska ostvarenja rađena prema djelima bh. autora. Od ove smo godine članovi regionalne asocijacije festivala nacionalne drame, a uz Prešernovo gledališče u Kranju pokrećemo inicijativu za jačim regionalnim umrežavanjem teatarskih festivala tog tipa.

 Najavite neki svoj prvi naredni projekat ili projekat kuće na čijem ste čelu?

- Uskoro ćemo na našim scenama ugostiti osam gostujućih predstava pozorišta iz Sarajeva, Tuzle i Hrvatske. U okviru programa saradnje i razmjene predstava našeg i sarajevskih teatara narednih mjesec dana ćemo gledati recentne produkcije SARTR-a, Kamernog teatra, Pozorišta mladih i Narodnog pozorišta Sarajevo. Nakon toga krećemo sa realizacijom našeg 11. projekta ove godine u režiji mlade i vrlo drage kolegice Selme Spahić, čija će premijerna izvedba biti izvedena na 11. Festivalu bh. drame. Festival je vrlo ozbiljan posao koji gotovo u potpunosti optereti sve naše kapacitete tokom marta i aprila. Obećavamo još jedan dobar i zanimljiv festival. Pred sami kraj tekuće 62. sezone imaćemo premijernu izvedbu međunarodnog projekta koji realiziramo zajedno sa kolegama iz Hrvatske, Srbije i Sjedinjenih Država.

Životno stanje, privatno, ljubav, porodica?

- Porodica je na skali mojih vrijednosti visoko pozicionirana i siguran sam da jedino uz sređenost privatnog života možemo imati potpun i kvalitetno izbalansiran život. Mnogo volim djecu i za sada svaki slobodan trenutak posvećujem sestriću i maloj sestrični. U tim trenucima istinski uživam i tada se beskrajno radujem i danima svoga očinstva. Ostalo? Pa reći ću vam da sam mjesecima po 15-16 sati provodio u teatru. Ipak, vjetar u leđa mi daju rezultati koje postižemo.

{!jomcomment}