Prije nekoliko dana je na terenu, baš kako je i živio, umro legenda FK Čelika Kemal Šljoka. Umro je na terenu, kako je i živio cjeli svoj život. Živio je u švedskom gradu Norrkopingu. zahvaljujući našem sugrađaninu i posjetiocu Draganu Jurčeviću prenosimo tekst sa jednog FB profila - u cijelosti : Kako se kalio derventski baš derventski čelik
Mi derventski fudbaleri smo sigurno bili najbolji fudbaleri svijeta..jedina fintta koja nam nije uspjela je ta sto smo odrastali u malom gradu pa se stvarna kvaliteta nije ni mogla primjetiti sem u Brockoj ,Partizanovom i na Tekstilcevom.E bas u toj Brockoj gdje bi i Murinho bio zabezeknut od znanja te igre odrastao je nas Bascelik najcvrsci momak derventskog fudbala.
Ko beton armirani vec od 16 godina je pokazivao kako se kali derventski bas derventski celik.
Ma koji ba drugi, kao jaci od njega…ma drugih nije bilo u citavoj tadasnjoj Jugoslaviji ,najsnazniji bek u citavoj Jugi je bio nas Kemo.Svi smo mi derventski fudbaleri probali igrati u raznim klubovima van Dervente al znalo se da ce nas derventski bas derventski celik zavrsiti u Celiku iz Zenice. Dogurao dokle se moglo iz Brocke.
Koliko je dao Tekstilcu i svome gradu zna svaka kvrga na Tekstilcevom a i na protivnickim nogama tog vremena.
Nama je Kemo bio uzdanica da se njime pohvalimo kad nas neko pita jesmo li iz Dervente.
Volio je rukometno i svoga Hariku..Culu i Icu… mene i imao je nekog fudbalskog respekta prema meni. Niko sretniji od mene kad ulicom naseg grada prosetase djeca njegova Damir i Damira…i njegova supruga Amira.
Ratni put oko svijeta ga odnese u zemlju Svedsku gdje je nastavio sa radom trenera jer nama je fudbal u hemoglobinu. Mi derventski fudbaleri se polako sklanjamo ali vi mladji morate znati koliko smo dali svome gradu..hocel grad to cijeniti ..ko ce to znati u ovo doba moralnog ludila.
Ramo ..Alija i Kemo..su kolosi naseg grada u sportu kao i mnogi drugi sportasi kojih vise nema.
Vi mladji morate znati da se tada igralo bez nekih para ali se davalo cijelo bice za svoj grad.
Kemo nas je bio jedan od najvecih i samo najveci umiru stojeci.
Umro je nas Kemo na fudbalskom igralistu u svojoj 64 godini kad sam mislio da je najjaci .
Ostale su lopte i dresovi u njegovoj dnevnoj sobi ..spremljeni za Derventu.
U mojoj Brockoj je sad neka tisina jer znam da zna i ulica kad joj neko preseli.
Rahmet mu dusi derventskoj.
..nasem derventskom baš derventskom čeliku…
