Naučnici se bave razlozima nastanka, ispitivanjima psiholoških karakteristika, time kako funkcioniše mozak i motorika, a s druge strane čak i industrija i trgovina se uključuju - prave se makaze za ljevoruke i mnogi drugi instrumenti.  U zabavnim tekstovima u mnogim časopisima navode se slavne osobe koje su ljevoruke, pri čemu obično taj spisak počinje sa Leonardom da Vinčijem, Mikelanđelom, Betovenom, Bahom, Čarli Čaplinom, Polom Makartnijem ili vojskovođama Cezarom, Aleksandrom Makedonskim, Napoleonom, a ko voli naučnike ne zaobilazi Ajnštajna i Maksvela.

Pitajući se kako je nastala tolika razlika u korist dešnjaka, naučnici su pokušavali da nađu odgovor upoređujući istraživanja koja su se bavila životinjama, ali i različitim podacima o broju ljevorukih osoba, zavisno od zemlje u kojoj su se rodili i odrasli. Interesantna su istraživanja na životinjama, naročito na papagajima od kojih oko 60 odsto njih kada jede koristi desnu nožicu, a 40 odsto lijevu. Slično je otkriveno prilikom praćenja ponašanja miševa i kokošaka. Stručnjaci su utvrdili da ljevoruki muškarci čine 8 odsto, a žene oko 6 odsto anglosaksonskog područja, ljevorukih Japanaca ima nešto više od 4 odsto i malo više od 2 odsto Japanki, a na primjer samo 1,5 odsto Kineza piše i jede lijevom rukom. Očigledno ljevorukost - desnorukokost nije stvar samo motorike šake i funcionisanja mozga, već i tradicije, vjerovanja, vaspitnih postupaka.

Obično se postavlja pitanje šta je uzrok ljevorukosti, ali naučnici nemaju jedinstven odgovor. Stručnjaci smatraju da se ljevorukost - desnorukost određuje još u prenatalnom periodu, jer se zna da se u porodicama koje imaju bar jednog ljevorukog roditelja 10 do 12 puta češće rađaju ljevoruka deca. Djeca vrlo rano pokazuju svoju opredeljenost da li su dešnjaci ili ljevaci, ali ima i slučajeva da se uočava kod neke dece i kasnije, međutim rijeđe posle četvrte, odnosno pete godine. Međutim, većina životnih aktivnosti se obavlja korišćenjem obje ruke, ali obično jedna ruka pridržava predmet, a druga preciznije i vještije obavlja određene aktivnosti. U igri i životu, ne skrećući pažnju djeteta, može se provjeriti kojom rukom dijete crta, drži četkicu za zube, kojom rukom se češlja, dijeli karte, gađa loptom, stavlja kocke, kad pravi kulu, gura autić, oblači lutku, briše gumicom, koju ruku prvu stavlja u rukav kada se oblači... 

Ako dijete u devet od deset takvih situacija koristi lijevu ruku, može se pretpostaviti da je ljevoruk. Ima djece i odraslih koji ravnomjerno koriste obje ruke, pa će se njima desiti da 4, 5 aktivnosti rade jednom, a druge drugom rukom. Ukoliko je potrebno, pravo testiranje može obaviti specijalista, jer je poznato da mozak čovjeka ima dvije polovine koje nisu indentične. Ako je razvijenija lijeva polovina mozga, osoba je dešnjak, a ako je razvijenija desna strana mozga, on je ljevoruk. Naše polovine mozga odgovorne su ne samo za suprotne strane tijela, već i za karakter naših aktivnosti. Lijeva polovina mozga obrađuje informacije, sistematično i postepeno, a zahvaljujući toj polovini mozga mi razumjemo smisao riječi, apstraktne pojmove, sposobni smo da svijet koji nas okružuje klasifikujemo, planiramo svoje aktivnosti uključujući logičko zaključivanje i činjenice. Zato nam se često čini da dešnjaci zaključuju crno-bijelo, logično i racionalno, organizovani su, završavaju jednu obavezu i prelaze na sljedeće, prvo planiraju, pa onda su u akciji, teško im je da promjene odluke. Desna polovina mozga obrađuje informacije intuitivno, trenutno, sa puno emocija, kreativno. 

"Običan" čovjek nema problema kad treba da odredi koja mu je desna ruka, dok za ljevorukog to nije baš jednostavno. Teškoće u prostornoj orijentaciji u životu i na papiru česta su odlika ljevorukih. Vjerovatnoća da se pojavi pisanje kao u ogledalu je preko 80 odsto kod ljevoruke dece uzrasta od 5 do 7 godina, pri čemu je poznato da je Leonardo da Vinči pisao kao u ogledalu i s lijeva na desno. Stručnjaci savjetuju odrasle da ne treba da pokazuju odnos prema ljevorukosti, jer to ozbiljno može da ugrozi dječje zdravlje, obično se u takvim situacijama najbrže primjeti početak mucanja takvog djeteta. 

Vodeća ruka se odredi prirodno do četvrte, odnosno pete godine i pri tom je potrebno pažljivo praćenje ljevorukog deteta - uočavanje promjena raspoloženja, prepoznavati uzroke djetetove radosti ili tuge, razumjeti njegove probleme i pomoći mu da ih prevaziđe. Ljevoruki su temperamentni, nestrpljivi i često rade, a da ne promisle i imaju potrebu za smjenjivanjem aktivnosti, jer teško izdržavaju prisilu. Ljevoruki ljudi u stanju su da razmišljaju brže kada, na primjer, igraju kompjuterske igre ili se bave nekim sportom, a uspostavljanje veza između lijeve i desne moždane hemisfere brže je kod ljevorukih, utvrdili su australijski naučnici. Nasuprot tome, testovi sprovedeni na 80 dešnjaka pokazali su da postoji snažna korelacija između brzine prenosa informacija sa lijeve na desnu moždanu hemisferu i obrnuto i brzine prepoznavanja odgovarajućih slova.  Međutim, kada je u test uključeno 20 ljevorukih dobrovoljaca ustanovljeno je da su oni bili brži u procesuiranju informacija u objema moždanim hemisferama. Osobe koje su u svemu koristile isključivo ljevu ruku bile su za 43 milisekunde brže u prepoznavanju slova u lijevom i desnom vidnom polju od dešnjaka. Naučnici su konstatovali da ljudi koriste obe moždane hemisfere za vrlo brze ili vrlo teške zadatke koji zahtjevaju interpretaciju brojnih istovremenih informacija, poput naprimjer kompjuterskih igara, vožnje automobila kada je saobraćaj izuzetno gust ili tokom igranja nekog sporta.