Bahatost, nerad, korumpiranost, lopovluk, rastrošnost - ovo su odlike bh. vlasti iz ugla stranih diplomata. Okidač da se, više no ikada, javno i bez umotavanja oglase bio je prvenstveno odnos prema bh. građanima.
Vidjevši svu nebrigu, sporost i manipulacije lokalnih političara u najtežim trenucima u kojima se našlo gotovo 100.000 ljudi, progovorili su, neki više a neki manje direktno poručujući da je dosta:
Ova kampanja USAID-a izazvala je bijes među političkim liderima. Onda je uslijedio novi šamar: direktor USAID-a David Barth i američki vojni ataše u BiH Scott Miller napisali su blog pod naslovom “Nečuveno” gdje su političare optužili da žrtvama poplava nisu ponudili ništa osim praznih obećanja. Sudeći po žestokim odgovorima optuženih, diplomate su pogodile pravo u metu izrazivši sumnju u njihove krajnje namjere glede donatorskih sredstava:
RSE specijal: Izbori u BiH 2014.
“Ti isti lideri su brzo iskoristili međunarodnu pomoć da napune vreće kojima pokrivaju postojeće rupe u budžetu koje su nastale kao rezultat njihove politike, a vrlo malo sredstava je otišlo za pomoć poplavljenima. A sada traže preostala sredstva!“
Istovremeno, građani su se sami organizovali, dok su političari čekali. Može li im se vjerovati u takvim okolnostima - jedan od autora teksta David Barth je kazao:
„Zapanjujuće je kako su građani jedni drugima pružili pomoć. I to puno govori o prirodi i karakteru ljudi u ovoj zemlji. Oba entiteta, sve nacije, nije važno ko je ko, jer kad je opasnost prisutna svi pomažu. I kad je prošla opasnost izašli su sa lopatama, rukavicama, kantama, i nije bilo važno kome, važno je da pomažu. I to puno govori o Bosni i Hercegovini. A što se tiče političara i toga može li im se vjerovati, imate izbore i građani samo moraju donijeti odluku. Ako mislite da ste dobili uslugu, da to zadovoljava vaše potrebe za sav porez koji ste platili, i da vam je omogućemo da izdržavate porodicu ili radite, znate šta ćete izabrati. Ako osjećate da ništa niste dobili zauzvrat od institucija vlasti, potporu i uslugu na koju građani imaju pravo, onda i u tom pravcu nešto možete izabrati.“
Nema više donacija bez kontrole
Isplivalo je, ispostaviće se, iz poplava koješta, a prvenstveno stara gramzivost za koju donatori dobro znaju. Naime, nakon rata BiH je dobila više novca za obnovu po glavi stanovnika nego Njemačka nakon Drugog svjetskog rata. Gdje je nestao novac očito se nikada neće ni saznati.
Upravo stoga, donacije više ne mogu ići direktno vladama, već samo na konkretne projekte, kojih nema. Vlada Japana je, recimo, obezbijedila 10 miliona KM za obnovu poplavljenih područja, ali novac neće tek tako prebaciti na račun institucija BiH, kazao je ambasador te zemlje Hideo Yamazaki:
„Što se tiče Japana i japanske vlade naš plan je da samo kroz projekte možemo dodijeliti pomoć. Ne možemo samo donirati novac“, poručio je ambasador.
Nije stao japanski ambasador samo na poplavama. Bahato trošenje novca poreskih obveznika primijetio je i kroz brojne privilegije bh. političara, kao naprimjer policijsku pratnju za 31 zvaničnika za koju se iz budžeta godišnje izdvaja pet miliona KM. Obraćajući se građanima BiH, Yamazaki je povukao paralelu sa svojom zemljom - U Japanu, u kojem živi 126 miliona ljudi, pratnju ima samo premijer. Kako se u Bosni kaže, pametnom i išaret dosta.
Nedolično je ponašanje političara, navešće u jednom od intervjua i ambasador Holandije u BiH Jurriaan Kraak, tek simptom puno ozbiljnijih problema u zemlji. U BiH, i pored puno uloženih napora, još nije uspostavljena vlast od građana i za građane. To, sudeći prema Kraakovoj izjavi, može samo u BiH:
"Holandski kralj Willem-Alexander brzo bi ostao bez prijestolja i morao bi potražiti novi posao kada bi se ponašao poput političara u Bosni i Hercegovini”, kazao je Kraak.
Dok se stranci čude nad činjenicom da politički lideri u BiH energiju radije troše na međupartijske razmirice i lične i partijske interese stavljaju iznad interesa građana ove zemlje, statistika pokazuje kako su na svim nivoima vlasti u BiH političari ispunili tek tri posto obećanja datih prije četiri godine.
Domaći političari mahom negoduju zbog ocjena o njihovom neradu, jer im, biće, kvare predizborni rejting. Nedavno se na blogu oglasio i otpravnik poslova Američke ambasade u BiH Nikolas Hill. I on je, poput svojih prethodnika, građane pozvao da ovaj put dobro razmisle, te ih podsjetio:
„Sve dok se univerzitetska diploma, ili zaposlenje, ili krevet u bolnici budu mogli kupiti mitom, ova zemlja će se suočavati s ozbiljnim problemom korupcije. Niko ne želi davati mito, ali to je stvarnost koju svakodnevno živi veliki broj građana. Ono što još više boli nije samo činjenica da građani moraju potegnuti novac iz svojih novčanika za usluge koje bi se trebale finansirati iz poreza, već da su im novčanici ionako “tanki” jer investitori oklijevaju da ulažu u BiH. Oni ne žele da se muče sa korupcijom, a i ne moraju - biće im bolje ako ulože novac drugdje u regionu.“
Država u kojoj je diskriminacija legalna nikada neće riješiti svoj problem dok se bude razmatrao po kafanama, što su uglavnom bh. lideri i činili tokom cijelog prošlog mandata. Na ovo je podsjetio i bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz-Schilling:
„Ovaj se prvi korak može napraviti veoma lako kada lideri BiH ne bi samo sjedili u restoranima zajedno i jedni drugima govorili lijepe riječi, a onda na press konferencijama jedni o drugima govorili loše.“
Umjesto što se ljute, na bh. političarima je da za promjenu ispune obećano. Ili njihovim sloganima rečeno - da ujedinjeni snažno u promjenama, snagama kojima se može vjerovati, u svojoj zemlji podvuku crtu za pobjedu pravednosti odlučno naprave preokret.
