- Hodam, sam sa sobom pričam i razmišljam da li da sebi nešto učinim, jer ovako više ne ide. Obratio sam se direktoru (Esad Ćivić, direktor RMU Zenica), a on mi je rekao: Evo ti 100 KM za drva i pomoć. Pet metra drva je 500 maraka, a on mi daje 100 KM, što mi ne može biti ni za lijekove - priča nam Sarajlić. Ovaj vrijedni komorat posebno je užasnut odnosom Uprave prema porodicama poginulih te prema preživjelim rudarima.
- Velike su naše muke. Da su barem ljudski došli i rekli bilo šta. Tek kada sam se obratio direktoru, on mi je rekao da nemaju para da nam ponude bilo šta više. A dok smo bili interesantni javnosti, svima su bila puna usta rudara. Nije prošao ni mjesec, već su nas zaboravili - kaže Nasir. On navodi da, koliko god mu bilo teško, zna da ima i gore, te je najviše povrijeđen odnosom prema nekim kolegama.
- Drugi ljudi imaju svoje muke, ali rudniku smo, izgleda, postali pastorčad. Brinem se za kolege koje su imale ugovore na određeno. Ja radim osam godina i valjda ću živ dočekati penziju, ali mi je žao ovih što su stradali, a sutra će se naći na ulici - govori Sarajlić. Većina rudara, uključujući i petoricu koja su tek od 1. septembra u rudniku, imali su ugovore na šest mjeseci, pa se opravdano plaše da će im Uprava, nakon isteka roka, odbiti produžiti ugovore jer im je umanjena radna sposobnost. Grupa rudara koji su preživjeli zatočeništvo u jami, podnijela je Upravi svoje zahtjeve. Između ostalog, tražili su veća finansijska sredstva kao pomoć za nabavku lijekova i medicinske usluge koje moraju platiti, ali i obavezno zaključivanje ugovora na neodređeno vrijeme s rudarima koji nemaju takve ugovore, a stradali su u Raspotočju. Odgovora iz Uprave za sada nema.
Zvanični rezultati obdukcije pokazali su da su rudari iz Raspotočja umrli zbog gušenja metanom, kaže za naš list Nihad Halilović, brat jednog od petorice tragično poginulih rudara, Mehmedalije, iza kojeg su ostali supruga i dvoje maloljetne djece. - Iako su svi znali da je u jami Raspotočje pitanje dana kada će se desiti havarija s plinom, nadležni su o tome šutjeli - kaže Nihad. Dvije sedmice nakon tragedije, pomalo ogorčeno, s dozom razočarenja govori da pomoć nastradalim porodicama rudara dolazi presporo. - Ovo što ja vidim ide sporo. Porodici mog brata, istina, dolaze ljudi, nude pomoć. No, njima ne treba milostinja. Hvala svima, ali njima treba konkretna pomoć rudnika i države. Oni nemaju ni krov nad glavom. Moj brat poginuo je za svoju djecu. Svaki dan je nosio glavu u torbi da donese komad hljeba. Jedno su obećanje, a drugo konkretni koraci - priča nam Nihad. Iz Uprave RMU Zenica, ističe Nihad, porodici je uručeno 600 KM pomoći. Osim obećanja da će ostale stvari riješiti, za sada je sve ostalo samo slovo na papiru. - Kažu još je rano, neka bol prođe. Ali, eto, i ja tako kažem. Sačekat ćemo sve. Pustit ćemo da prođe bol. Mog brata niko ne može vratiti. Ali, od istine nećemo odustati. Tražit ćemo istinu do kraja. Neka se sve utvrdi i neka Mehmedalijina djeca dobiju ono što im pripada. Nadam se da ovi ljudi koji trebaju pomoći nisu bez duše i srca. Haram bilo svakome ko prevari ovu djecu - kaže on. -
