Pojedini građani još su u šatorima, a zima je sve bliže. Iz dana u dana oni koji su morali napustii svoje domove apeluju, pa čak i protestuju, kako bi se konočno vlasti probudile i počele ispunjavati obećano. Na terenu je malo toga urađeno, priznaju premijeri kantona koji su najteže pogođeni poplavama.
Stanovnici Željeznog Polja su bez krova nad glavom. Bez struje, bez vode žive u nemogućim uslovima. Od opštinskih vlasti traže pomoć i brzu reakciju, ali ona je izostala. Očajni su zbog nebrige vlasti.
I u Maglaju, jednom od gradova koji je najviše stradao tokom poplava, građani su prepušteni sami sebi. Uzeli su stvar u svoje ruke. Porodica Terzimehić počela je renovirati dom. Dobili su donaciju od 400 eura, ali s tim novcem ne mogu puno toga uraditi. Alen Terzimehić ogorčen je odnosom vlasti prema ljudima koji su u poplavama izgubili dom:
„Razoačaran sam u državu. Ja sam mislio da je to trebalo ići prije. Oni su nama trebali prije dva mjeseca dati neka sredstva da mi krenemo raditi. Sramota je da tek sada dobijemo - 15. avgusta je bilo tri mjeseca od poplave. A mi smo tek sad dobili, i to 800 maraka“, priča ovaj Maglajlija.
No premijer Zeničko-dobojskog kantona, kome pripadaju ove opštine, Munib Huseinović, ima sljedeći plan sanacije i pomoći stanovništvu:
„Imamo plan da u proljeće, do kada ćemo završiti izvedbene projekte, do kada bismo trebali povući i određena sredstva iz svih sredstava i međunarodne zajednice sa donatorske konferencije, da krenemo intenzivno u generalnu sanaciju, a sada do zime, do jeseni, do novih kiša da pokušamo obezbijediti putne komunikacije u što moguće boljem kvalitetu kako bi se nesmetano mogli ljudi kretati, ići na posao i djeca u školu“, kaže Huseinović.
Lokalne vlasti uglavnom nemaju sredstava da bi pomogle stanovništvu. Većina opština pomoć očekuje od Fonda za podršku nastradalim područjima od prirodne nepogode u Federaciji BiH, koji još nije počeo raditi. Zbog administrativnih zavrzlama građani ne mogu dobiti ono što ih sljeduje.
„Nažalost, u Federaciji se sve svelo na ovaj fond, tako da mi jednostavno u ovom svemu što se događa nemamo odgovore za naše građane“, navodi načelnik Maglaja Mehmed Mustabašić, koji je i član UO Fonda.
Štete uzrokovane poplavama u maju procijenjene su na milijardu eura, dok se štete usljed avgustovskih poplava i nevremena još procjenjuju. Federalna vlada uradila sve u svojoj moći da pomogne ugroženima, barem tako kaže premijer ovog entiteta Nermin Nikšić:
„Razmjeri prirodne nesreće koja nas je zadesila su takvi da će obnova trajati godinama - i ovaj saziv Vlade i Parlamenta će uspostaviti okvir za te aktivnosti. Vlada Federacije i njene institucije čine maksimalne napore da osiguraju sredstva i stvore uvjete za saniranje posljedica u što je moguće kraćem vremenskom periodu. Vlada u protekla tri mjeseca osigurala je svojim odlukama, što direktno, što indirektno, sredstva od nekih 100 miliona KM, usmjerenih za pomoć u saniranju posljedica prirodne nesreće i veliki dio tih sredstava je već operativan i ulaže se na terenu“, tvrdi premijer.
No sa terena stižu dugačije vijesti. Procijenjena šteta u Posavskom kantonu je oko 150 miliona eura, a kako tvrdi Marijan Oršolić, premijer tog kantona, puno je obećano, a malo toga urađeno u ova tri mjeseca:
„Od onog što je bilo na donatorskoj konferenciji u Briselu mi u Posavini nismo dobili ništa. Koliko znam, nisu ni drugi dobili ništa. Tamo se počelo govoriti o nekim milijardama, pa onda o stotinama miliona, na kraju se svelo da je to nekih 80 posto kreditni aranžman, 20 posto sredstava bi bila bespovratna, međutim, ni tih 20 posto, a smatram da bi i tih 20 posto jako puno moglo pomoći, nije došlo još uvijek. Sumnjam da će i doći. Mislim da je tamo bilo puno priče, puno parade - međutim, konkretnog rezultata na terenu nema“, naglašava Oršolić.
Mnoga mjesta i gradovi u BiH, tri mjeseca nakon poplava, i dalje su neuslovna za život, a nema sistemske pomoći ni lokalne, ni entitetske, ni državne vlasti. Zbog ovakvog odnosa vlasti prema ugroženima, analitičar Esad Bajtal kaže:
„Dakle, radi se o socijalnoj neosjetljivosti, najblaže rečeno, i radi se istovremeno o strašnoj nedogovornosti. I sad imate situaciju da je ljeto na izmaku, da ljudi nemaju skorivište ni stanište, da su izvan svojih kuća. Situacija je, naravno, vrlo dramatična. Kako iz svega toga izaći? Šta je tu odgovor? Vjerovatno ga treba tražiti negdje u oktobru. Da li će i građani biti dovoljno osjetljivi s druge strane, pa kazniti takvo ponašanje? To je pitanje na koje ćemo odgovor imati za jedno dva mjeaseca.“
Tekst je preuzet sa RSE
