Apokaliptična slika u naselju Topčić-Polje. U ovom mjestu zemlja se doslovno „otvorila“ - veliki rascjep iznad kuća iz kojeg teče voda što se slijeva s okolnih brda stvara jezu svakome ko to vidi vlastitim očima. Iz utrobe zemlje na kuće su krenuli zapanjujuće tone zemlje, šljunka i stijena koje su doslovno gutale sve pred sobom.

Prizor koji ostavlja bez daha - mjesto pomalo podsjeća na Pompeje koje je u tren oka zakopala vulkanska prašina. Nema velike razlike - i ovdje je život stao u trenu katastrofe i to je vidljivo na svakom ćošku. 

Na jednoj od kuća dopola zatrpanoj u blato visi veš koji je jednim dijelom već upao u mulj, s obzirom na to da balkon prvog sprata kuće ovdje više nije balkon, već prizemlje. Na jednoj od kuća nedostaje cijeli dio vanjskog zida te slika unutrašnjosti kuhinje sama govori - u njoj je, uprkos mulju i blatu, vidljivo da je domaćica netom  prije nesreće obavljala svakodnevne poslove, posude su posvuda, lampa je uključena u struju koje nema, a namještaj je u potpunosti ispreturan.

Na nekadašnjoj cesti koja je uzbrdo vodila kroz mjesto, čiji su sada samo krajevi vidljivi, ogromna je gromada betona, vjerovatno dio nečije kuće iznad. Jedna od kuća doslovno je „pometena“ - iz blata vire samo ostaci temelja. Na sve strane iz mulja  vire dijelovi različitih kućnih aparata ili namještaja - šporet, stolice, garderoba, sve ispreturano kao da je izbačeno iz nekog kataklizmičnog ciklona.

Na nekoliko mjesta, usljed višemetarskih nanosa blata, vire samo krovovi automobila ili dijelovi saobraćajnih znakova. Razmjere su to katastrofe s kojom se mještani u nevjerici teško mire. Većina ih je naprosto sve izgubila - kuće, polja, stoku. 

Ramiz Skopljak u 65. godini života mora početi ispočetka. Ostao je bez svega u jednom trenu. Ali gdje započeti, pita se i sam. U razgovoru s ekipom Agencije FENA prisjeća se dana kada je klizište iznad mjesta krenulo, a Bosna s donjeg dijela nabujala plaveći sve pred sobom.

U kući je bio sa suprugom Sabahetom, sinom Vernesom, snahom Sabinom i dvoipogodišnjom unukom Editom, kada je u kuću udarilo nekoliko stabala pokrenutih klizištem, a zatim i velika stijena nošena vodom. Prvi sprat kuće već je bio potopljen kada su odlučili napustiti je, nakon čega je u pet minuta sve uništeno. On priča kako je bujica nastala od potočića koji je u normalnim okolnostima jedva vidljiv, a ljeti  i nestane. 

- Topčić-Polje uništeno je 90 posto. U njemu u 440 domaćinstava živi 1.430 stanovnika. Samo oko 50 kuća je ostalo nedirnuto, u smislu da nisu popucale ili zatrpane blatom. Već nekoliko dana, dan i noć, čistimo šljunak i mulj, ali ne možemo ga savladati - ističe on.

Njegova se garaža, visine tri metra, ispod mulja uopće ne vidi. Uništena mu je njiva, a u bijegu iz kuće kako bi spasili „žive glave“ nije uspio ponijeti ni lične dokumente, novac ili bilo kakve druge vrijednosti. Kaže da mu je ovo puno gore od rata - tada je kuća zapaljena, ali je barem ostao plac, a sada nema apsolutno ništa.

- Ovdje povratka nema. I ako bismo napravili kuću, kako sutra zanoćiti u njoj bez bojazni da se klizište opet može pokrenuti? A prije nekoliko dana dali smo sto KM za cvijeće oko kuće, sve je bilo spremno da krečimo - zaključuje životnu priču Ramiz, gledajući očiju punih suza u nekadašnje mjesto življenja koje bi mnogima bio  pravi mali raj na zemlji - omeđen gustim šumama i rijekom Bosnom.