- Evo, mašalah, mojih jarića. Vidiš kako se njih petero bori koje će prije doći do jedne od dviju sisa- kaže nam Alija, koja se u zeničko selo udala iz viteških Ahmića. Pravo sam se, kaže, iznenadila kada sam vidjela da ih je čak petero.
- I još sva zdrava i živa. Već desetak godina držim koze, ranije sam imala i ovce i kravu. Sada, do jučer, samo jednu kozu i jare, koje sam ostavila prošle godine. Do sada mi je koza jarila dvoje, najviše troje jarića. Nisam nikada čula da je u selu, ali ni dalje, koza ojarila petero- kaže Alija, koja nakon smrti supruga, od prije trinaest godina, živi sa sinom Bakirom (53). Bakir je nastavnik Praktične nastave za trgovce u Mješovitoj trgovinsko-ugostiteljskoj i poljoprivrednoj školi u Zenici, te je i jedina „briga“ vesele i živahne nane, koja brine o kući i kozama.
- Bakir je divan sin, nakosi trave, donese, voli i on hajvane, ali nikada se nije oženio. Da se hoće, bogdom, i oženiti. Bogami, slušala bih ja snahu- priželjkuje nana Alija, koja ima i dvije kćerke. Jedna je, kaže, udata u Travniku, a druga u Zenici.
- Kćerke mi govore da ukinem koze, ali ne mogu, sine. Kako ću, kada su mi drage, a i još, hvala Allahu, mogu raditi i hizmetiti im. Lijepa su pasmina. Ove sam zime imala, za sebe i Bakira, 20 kilograma sira. Ne prodajem ni sir ni mlijeko, ali dadnem kome je potrebno. Za lijeka. Odnijela bih i u Sarajevo, ali neću nikome naplatiti. Ali, ljudi uvijek, za uzvrat, donesu i neki poklon- kaže Alija, koja ističe da, kada jarići ne doje, ima svakog dana po dva litra mlijeka od svoje koze. Dovoljno njoj i sinu.
