U isto vrijeme, u Zenici je jedna djevojčica u zagušljivom zeničkom liftu, neke nevažne zgrade, izgubila svoje djetinjstvo, vjeru u ljude i nadu da ima PRAVO da bude sretna. Njeno pravo je uzeo neko, čiji je moral i lični habitus najveći spomenik (ne)slave ekonomsko-političkog razvoja i bezvlašća u “našoj” (da li je naša? ) zemlji. Ne, dame i gospodo, nisu huligani zapalili ništa materijalno. To su djeca bez budućnosti koja su zapalila sirovu istinu, kako bi osvjetlila put pogledu onih, koji ne žele da vide. Pokušali su da podvuku crtu ispod priče koje nema i da započnu novu koje, po svemu sudeći, uskoro neće biti. I da, najvjerojatnije je opet neki lešinar skoristio bol i tugu i vješto manipulatorski prikazao djecu bez budućnosti kao huligane i dobro unovčio njihove suze. Nismo naivni i niko ne odobrava ovu vrstu bunta, ali niko ne odobrava ni šutnju.

Ali huliganstvo, pravo huliganstvo, huliganstvo bez duše i srca, ali s imenom i prezimenom se desilo u Zenici, a žrtva je jedanaestogodišnja djevojčica koja je vrijednija od svakog svjetskog arhiva, ali je njen glas daleko tiši od dušebrižničkih vapaja za Arhivom BiH (koji, da je trebao, bio bi digitaliziran). Mi, u Roditeljskoj Asocijaciji “ISRA” najoštrije osuđujemo ovaj gnusni čin i insistiramo da se ova vrsta zločina digne iznad razine “krađa žvakaće gume”-zločina. Obilježite im čelo, ako obraza nemaju!

Enisa Mešanović-Selimović

Predsjednica Roditeljske Asocijacije ISRA