Piše: Bilal ef. Hodžić/Rijaset IZ BIH

Svako od nas sa dolaskom mjeseca ramazana se određuje spram njega. Mnogi su odlučili još prije njegovog dolaska da ga kompletnog u postu, učenju Kur’ana, namazima i drugim ibadetima provedu nadajući se zadobivanju Allahove milosti. Neki su takođe čvrsto odlučili da ne pokušaju ni jedan dan da poste, jer ga nisu prije praktikovali, ili ne smatraju post obavezom ili imaju težak posao pa se time pravdaju, ili jednostavno ne mogu da se odreknu jela, pića ili čak pušenja u ramazanu. Ima i onih koji će eksperimentisati sa ramazanom pa će probati da li se može postiti, da li se može biti bez hrane i vode 17 do 18 sati. Neki će gledati na fizičku stranu posta i pokušati da ga iskoriste kao dobru dijetu kako bi smršali. I dok jedni budu putem ramazana tražili Allahovu milost dotle će drugi biti u iskušenju. Shodno islamskom pravilu da se djela vrednuju prema namjerama isto tako će svako od nas biti nagrađen prema namjeri. Ko bude težio samo Allahovoj nagradi imaće je, a ko bude težio dijeti, eksperimentisanju i njega će Allah staviti na eksperiment-kušnju.

Veliki broj ljudi vodi računa kako o svom duhu tako i o svom tijelu. Mnogi ljudi a još češće žene staju na vagu čak i po nekoliko puta u toku dana kako bi provjerili jesu li se udebljali, da li moraju da smršaju, da li je njihova kilaža u redu itd. Kako bi bilo divno da postoji vaga kojom bi mogli da izvagamo naš iman, zamislimo kakvo bi bilo naše stanje!? Ima ljudi koji uđu u ramazan fizički mršavi, vitki  a izađu iz njega sa više kilograma nego na početku ramazana. A ima mnogo i onih koji uđu u ramazan mršavi imanski a iz njega izađu popravniji. Ima i onih na kojima se ne primijete nikakvi tragovi ramazana, kakav ušao takav izašao. Ljudi a pogotovo žene se znaju ponekad prepasti kada stanu na vagu i ustanove da imaju viška najmanje desetak kilograma, a zamislimo kako bi se prepali kada bi stali na vagu imana prije ramazana???

Činjenice govore da je ramazan postao sezona kada akumuliramo novu snagu, kada se punimo imanom, kada se naša srca više vezuju za džamiju i kada osjećamo (bar oni koji poste) kako Allahova milost ulazi u naša srca. Nečiji ramazan bude plodonosan, a nečiji se pretvori u ogoljelu liticu koju je pljusak saprao. Šta moramo učiniti da bi naš ramazan dao svoj plod, da bi iz naših srca niknuo iman koji će da cvjeta i da u toku godine daje svoj plod?

Da bi jedan plod rodio za njega se mora zemlja pripremiti, obraditi, uzorati, izdrobiti, zatim sjeme posijati, zatim ga redovno zaljevati, zatim ga plijeviti, čupati oko njega korov, dodavati mu razne preparate, vitamine i minerale,  štititi ga od insekata i drugih parazita, i na kraju moliti Allaha da ga sačuva od iznenadne hladnoće, mrazeva, leda, i drugih nepogoda. Tek kad sve ovo uradimo naš usjev će dati svoj plod, a oni koji su ga posijali znaju da je najslađi plod onaj koji smo svojim rukama njegovali. Tako isto je i sa ramazanom. Ramazanska priprema traje čitavu godinu da bi se intezivirala u mjesecima redžebu i šabanu. Kada se dobro pripremi teren dolazi momenat sijanja a to je donošenje nijjeta. Ko svoj nijjet čvrsto zasadi u dobro pripremljen teren već je pola posla odradio. Poslije dolazi zalijevanje putem namaza, učenja Kur’ana, zikrom i dovama. Ko zalijeva svoje srce ovim sredstvima takvo srce ne može dati korov, njegovi plodovi ne mogu biti gorki niti mogu biti ružnog mirisa.

Kao što oko svake biljke ima korova tako i u naš post mogu da se pruže korijeni korova, a kada se korov oko biljke očisti biljka dalje nesmetano raste. I u našim srcima ima puno korova. Jesmo li oslobodili naša srca od ružnog govora, od laži i ogovaranja. Vallahi, ponekad nismo ni svjesni da počnemo da ogovaramo našeg brata ili sestru i čini nam se sasvim normalnim da o tome govorimo iako je to korov koji se pruža ka našem srcu. Imajmo na umu kada izustimo o nekome nešto da kažemo da to može biti drago našem bratu ili sestri ili da mu bude mrsko. Ako kažemo nešto o nekom što on ne voli onda smo ga ogibetili, a ako kažemo ono što nije istina onda smo ga potvorili. Čupajmo korove, iščupajmo zavidnost, laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, spletkarenje, mržnju, zluradost, jer upravo ovi elementi čine da naše srce iako je ramazan uvehne.

Da bi biljka bolje rasla dodaju se razne supstance, vitamini i minerali. Naši vitamini i minerali koje dodajemo su noćni namazi, zekat, sadekatul-fitr, razmišljanje o Allahu i Njegovim stvorenjima. To nas jača i daje nam dodatnu snagu.

Pored korova koji napada biljke tu su i razni insekti, ptice, glodavci koji ih napadaju. Na naš post kao najveći parazit napada šejtan protiv kojeg moramo pripremiti mnogo istigfara, donošenja teobe, spominjanje Allaha i traženje utočišta kod Allaha od prokletnika. Pored šejtana na naš post znaju nekada i ljudi napasti protiv kojih nam je Poslanik preporučio da se borimo sa dvije riječi a zatim šutnjom, a to su riječi: INNI SAIM-Ja sam postač.

Nakon što sve ovo učinimo opet ne možemo biti sigurni da će naš post biti primljen kod Allaha kao što ni jedan zemljoradnik koji je sve ovo navedeno poduzeo ne može biti siguran da njegovu njivu neće pogoditi, mraz, led, požar, poplava ili razorni vjetar.     

I na kraju dolazi momenat kada ubiremo svoj plod, djelo naših ruku, momenat kada ga mirišemo, kada ge posmatramo i divimo mu su te momenat kada ga kušamo osjećajući svakim svojim atomom slast koju plod daje. A kako li će biti tek divno kada na Sudnjem danu dođemo pred Allaha pa nam on da plodove našeg rada, plodove naših ramazana, naših namaza, našeg hadža, našeg zekata pa nam kaže:

كُلُوا وَاشْرَبُوا هَنِيئًا بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ ‌[٥٢-١٩]

"Jedite i pijte prijatno, zbog onog što ste radili."