Nakon dvije godine obracanja onima, koji 'nadziru' zakon i istih onih koje svi mi placamo za njihov, uredski 'rad', odlucili smo, da sa svima Vama podjelimo PISMO UREDU ZA VETERINARSTVO, kojima smo se u više navrata, elektronski ili klasicnom poštom u zadnje dvije godine službeno obratili.
NISMO DOBILI ODGOVOR !?!?!
SMATRAMO DA JE DVIJE GODINE PREVIŠE ZA 'NEMANJE ODGOVORA' !!!
MOLIMO VAS !!!
Poštovani,
ovim putem ponovo Vam se obraćamo sa 3 konkretna pitanja I jednim zahtjevom / molbom za izmjenu Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. Zašto ponovno? Jer nismo dobili nikakve povratne informacije na niz mailova poslatih 21.2.2011, 23.3.2011. i 17.6.,2011.
Poznato Vam je da je situacija u BiH po pitanju pasa lutalica već duže vrijeme kritična, za što je zaslužan upravo ovaj zakon I nepoštivanje tog zakona. Imali smo priliku vidjeti Zahtjev za dostavljanje prijedloga za izmjenu i dopunu Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja broj 04-5-02-1-388-3/10 od 26.10.2010. godine, upućen javnim institucijama i udruženjima za zaštitu životinja. Ipak, vjerujemo da niti jedno udruženje za zaštitu životinja neće predložiti uspavljivanje životinja različito od načina opisanog u članu 14. važećeg Zakona.
1. ZAŠTO NI DO DANAS DAN TAJ ZAKON NIJE IZMJENJEN, IAKO VIDNO OGRANIČAVA LJUDSKA PRAVA GARANTIRANA USTAVOM BIH?
U Kantonu Sarajevo otvoren je azil za 900 pasa za što je izdvojeno cca 900.000 KM i dalje se izdvaja 157 KM/psu mjesečno. U Zenici će uskoro početi izgradnja azila za cca 150 pasa za što će biti potrebno 250.000 KM.Ali problem nije i neće biti riješen izgradnjom ovih azila bez adekvatnih izmjena Zakona, tako da ćemo imati konstantno povećavanje broja pasa na ulicama.
Da bi Zakon , koji realno nije primjenjiv u BiH, imao smisla i pružio općinama šansu za rješenje problema, član 8. mora se ispoštovati. Istraživanja evropskih društava za zaštitu životinja pokazala su da je upravo stroga kontrola provedbe zakona o zaštiti životinja imala najviše uticaja na rješenje tog problema i da problem sa psima lutalicama imaju upravo države koje nemaju jak sistem kontrole (odnosno u kojima se ne provodi mikročipiranje). Što se tiče azila, bilo bi potrebno sterilisati/mikročipirati jedino pse koji se udomljavaju,, a ne sve pse koji ulaze u azil, jer bi to bilo bacanje para.
- Životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, a koju nije moguće dalje držati ili udomiti, može se nakon određenog broja dana eutanazirati.
(‘’Evropski prosjek je 12 dana, varira od 5 do 60 dana i to: 5 dana – Irska,Bjelorusija, 7 dana – Švedska, Velika Britanija, 8 dana – Španija, 14 dana -Bugarska, Estonija, Mađarska, Norveška, Holandija, 15 dana – Belgija, Finska, 30 dana – Srbija, Slovenija, 60 dana – Hrvatska, Neograničeno – Njemačka i Italija u azilima,a Grčka funkcionira po principu uhvati, steriliši, pusti;’’) *izvor: „WSPA_RSPCA International stray control practices in Europe).
Uzevši u obzir trenutnu situaciju po pitanju pasa lutalica i ekonomsku situaciju u BiH, jasno je da je potrebno u što kraćem roku i sa što manje utrošenih sredstava riješiti taj problem. Nema potrebe praviti azile za 900pasa u Sarajevu ili za 150 pasa u Zenici, da bi ti psi nakon 2 mjeseca opetbili pušteni na ulicu i opet predstavljali problem.
Svako produžavanje roka čuvanja pasa u azilu- znači i produžavanje rješavanja ovog problema, što iziskuje i znatno veća finansijska sredstva.
2. IMATE LI INFORMACIJU,KAO NADLEŽAN ORGAN ZA OVU PROBLEMATIKU, DA LI JE IJEDAN PAS EUTANAZIRAN, POŠTUJUĆI ZAKON O ZAŠTITI I DOBROBITI ŽIVOTINJA (Čl. 14.d)
– „Eutanazija životinja može se sprovesti ako je životinja opasna za okolinu’’) I PRAVILNIK O DRŽANJU OPASNIH PASA (Č.2 (2) – ‘’Opasan pas je bilo koja jedinka te vrste, porijeklom od bilo koje pasmine koja je ničim izazvala, napala čovjeka (ili psa) I nanijela mu tjelesne povrede ili ga usmrtila’)? KOLIKO KOŠTA EUTANAZIJA JEDNOG PSA?
3. ZAŠTO U PRAKSI NE POSTOJI SLUŽBENI VETERINAR (ili tročlani tim) KOJI BI IZAŠAO NA TEREN I UTVRDIO DA LI JE PAS OPASAN ILI NE?
Samo u Zenici u zadnje 2 godine registrovano je preko 1.000 napada pasa lutalica na ljude, ali niti jedan pas nije eutanaziran jer je opasan za okolinu (koliko znamo niti jedan nije ispitan da li je opasan, iako je dosad ugrizao više osoba). Kad smo se obraćali Veterinarskim stanicama (danas privatiziranim), njihov odgovor je bio da oni nisu nadležni, da se obratimo Općini, Društvu za zaštitu životinja I sl. A kad smo se obraćali Kantonalnom veterinarskom inspektoru, on nam je pojasnio da samo na ‘’papiru’’ postoji tročlana komisija koja bi izlazila na teren u slučaju ugriza pasa (1. Službeni veterinar (koji smo svi mi, a ustvari nije niko) 2. Član Udruženja za zaštitu životinja I 3. Neutralan član) Međutim, u praksi se to još ništa ne sprovodi!)
Vjerujem da ćete prije usvajanja izmjena Zakona detaljnije pročitati zakon susjedne države Hrvatske, jer detaljnije pojašnjava mnoge detalje bitne za održivost zakona. Dovoljno je reći da hrvatski zakon ima 72 člana koji detaljno opisuju odgovornost, obaveze I dužnosti fizičkih i pravnih lica radi zaštite životinja, a bh. zakon tek 44 člana I dosta je nedorečen. Iskreno se nadam da ćete nam odgovoriti na ova pitanja I konačno pokrenuti izmjene Zakona i time omogućiti općinama rješavanje ovog problema, a građanima sigurnost na ulici. Pošto građani već 3 godine trpe ugrize I napade agresivnih pasa-lutalica, a više od godinu I pol stpljivo čekamo Vaš odgovor na sva naša pisma I zamolbe, ovaj put ćemo Vam dati rok da nam službeno odgovorite u roku od 15 dana!
Za sve dodatne informacije stojimo Vam na raspolaganju.
UO UG STOP UGRIZU
