Svečanosti u Milima su prisustvovali članovi Vlade ZDK na čelu sa premijerom Fikretom Plevljakom, pripadnici policijskih snaga ZDK, predstavnici Općina Visoko i Kakanj, učenici Gimnazije Visoko, te brojni gosti, pripadnici društvenog i javnog života Visokog. Čestitke povodom 25. novembra uputili su na Milama Senad J. Hodović, direktor Zavičajnog muzeja Visoko, ističući ponos svojom državom ali i našim gradom koje ima neupitnu historijsku važnost. Premijer Plevljak je istakao svoju obavezu i obavezu svoje generacije da našu državu ostave u puno boljem stanju, nastavljajući kontinuitet bosanske države.
-Danas se nalazimo na mjestu gdje je uspostavljan i održavan kontinuitet Bosne i Hercegovine. Nekada su to radili naši preci, čestiti, pošteni i hrabri ljudi i mi imamo mnoge razloge da budemo na njih ponosni. Čak i u teškim uslovima kad su ovdje dolazili jaki, moćni i silni, našli su načina da spase državu Bosnu i Hercegovinu, da spase dobre Bošnjane, stanovnike Bosne i Hercegovine bez obzira kako se Bogu molili i da spase kontinuitet koji Bosna ima od IX stoljeća do danas, istakao je premijer Plevljak, obraćajući se prisutnoj djeci.
-Molim vas da za svoju državu učinite ono što u ovom trenutku jedino trebate i najbolje možete, da učite što je najbolje moguće i da imate što više znanja. Mi smo mala zemlja i mali narod kao Bosanci i Hercegovci, moramo puno znati i puno raditi, moramo biti jako dobri da bismo opstali u surovim svjetskim okolnostima. Mi to možemo i to ćemo i uraditi. Svima nama sretan Dan državnosti. Neka nam živi naša jedna i jedina Bosna i Hercegovina, dodao je premijer Plevljak. Predavanje o “Bosanskom identitetu i suverenitetu” je održao prof. dr. Husnija Kamberović.
-Srednjovjekovna bosanska država, koja je u to vrijeme bila jedna od moćnijih evropskih država, nije država koja je bila jedna zgrada koja se srušila 'udarcem jedne noge', nego je bila moćna i ugledna država, jedno moćno i ugledno kraljevstvo koje je više od 70 godina odolijevalo jednoj od najmoćnijih sila na svijetu, Osmanskom carstvu... Ono što nas danas veže za bosanskohercegovačku državnost i današnji dan jesu odluke koje su, kada se bosanska država obnavljala, ušle u temelje moderne države, a to su dva najznačajnija principa: ravnopravnost ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini i teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine, istakao je Kamberović.
Predavanje o “Bosanskim kraljevima, grbu i zastavi” održao je prof. dr. Enver Imamović. Stručnjak za srednji vijek je mnogo pisao i izdao mnogo knjiga o srednjovjekovnom periodu i državi Bosni. Tako je i ovo predavanje izazvalo ogromnu pozornost prisutnih dok je Imamović pričao o vrijednosti naše bogate historije srednjeg vijeka i vladanja bosanskih kraljeva, bosanskog novca, bosanskog grba sa ljiljanima.
Pres služba ZDK
Govor premijera ZDK na svečanoj akademiji u povodu 25. novembra, Dana državnosti BiH
BOSNA JE PROBLEM SAMO ZA NEZNALICE
Dame i Gospodo, Dragi Prijatelji,
hvala vam lijepo sto ste došli na ovu svečanu akademiju u povodu 25.novembra, Dana državnosti naše Domovine. Ako ne poštujemo sami sebe neće nas ni drugi poštivati.
Naziv Bosna je predslavenskog - ilirskog porijekla. Naziv BASSANIA, kao jednu od varijacija imena Bosna, prvi put nalazimo u rimskom vojnom priručniku 'Antonini itinerarium' iz trećeg stoljeća po Kristu, u značenju - kraj u Donjoj Panoniji. Neke druge varijacije sadašnjeg imena zemlje i naroda Bosne i Hercegovine: Bathinus, Bosthicus, Bostoensis, Bosona, Bissena, Bos, Bessena, Bosonium, Bosnae, Bosnia, Bosina, Basante, Bassinus. Rimljani su ilirski naziv prilagodili svom izgovoru pa je nastao pojam Bosana.
Prvo spominjanje imena "Bosna" bilo je 960. godine od Constantinus Porphirogenetus (Konstantin Porfirogent) u njegovom radu "De Administrando Imperio" (Upravljanje državom), u kojem se navodi "Horion Bosna". Po nazivu zemlje (Bosna) dobili su naziv i njeni stanovnici. Za njih se u srednjem vijeku isključivo upotrebljavalo ime BOŠNJANI. Od toga su nastali novi nazivi Bošnjaci i Bosanci. Prvi stanovnici BiH o kojima znamo bili su ILIRI. Ugarski dokument o Bosni iz 1137. potvrđuje da je Bosna početkom XII stoljeća samostalna država. Bosna se u tom dokumentu spominje kao "bosnensis ducatus".
Prvi poznati državni oblik vlasti u Bosni bio je banovina, koji naziv ima svoje porijeklo još iz vremena vladavine Avara na ovim prostorima (bani zupan su riječi avarskog, a ne slavenskog porijekla). Zbog pomanjkanja izvorne građe ne zna se mnogo o prvim bosanskim vladarima. Dokumenti dugo ne navode njihova imena, samo se kaže "Ban Bosanski". Prvi put se 1084. godine za jednog od njih kaže da se zove Stjepan. Ban Borić prvi je po imenu poznati bosanski vladar. O Bosni ili Boriću postoje dva odlomka iz Cinamova djela (Epitome): "Bosna nije potčinjena arhizupanu, nego narod u njoj ima poseban način života i upravljanja".
Od brojnih banova koje je Bosna imala tokom nekoliko stoljeća, najpoznatiji je bio Ban Kulin koji je vladao od 1180. do 1204. godine. U njegovo doba Bosna je doživjela veliki razvoj, vladala je sigurnost i pravo blagostanje. U vrijeme bana Kulina historijski izvori potvrđuju da postoji "već izgrađen državni aparat u Bosni", da ban ima svoju "dvorsku kancelariju" i "prilično velike prihode", a Bosna doživljava zavidan "kulturni napredak". To potvrđuje i izdavanje poznate Povelje Dubrovčanima iz 1189., prije 823 godine, ta Povelja Kulina Bana potvrđuje da je Bosna samostalna država koja dubrovačkim trgovcima garantuje slobodu kretanja i trgovanja u njoj. I to je najstariji pisani dokumenat na južnoslavenskim jezicima. Kulinovo vladanje Bosnom bilo je jače nego što u sebi sadrži naslov ban. Papinski izvori Kulina nazivaju gospodarom Bosne za vrijeme njegovog prisustva zboru na Bilinom polju 1203. "presente bano Culino domino Bosnae". U vrijeme banskog oblika vlasti u Bosni, dokaz da je Bosna samostalna, a ne vazalna država, jesu i druga papina pisma vladarima susjednih zemalja. Sa dosta sigurnosti može se reći da je do stvaranja bosanske države došlo tokom 9. stoljeća.
Prve pisane vijesti o Bosni potiču iz 10. vijeka. Prema pisanju papskog izaslanika Ivana de Kazamarisa, 1203. godine, bosanska država se prostirala od Drine do Grmeča, sa oblastima Bosnom, Usorom, Soli i donjim krajevima oko Sane. 1203. godine Papin izaslanik stigao je u Bosnu i na Bilinom polju kod Zenice 8. IV. 1203. održao je sabor sa starješinama Bosanske Crkve, banom Kulinom, njegovim časnicima i narodom. 1377. godine Ban Tvrtko proglašava sam sebe kraljem od Bosne, Dalmacije, Srbije... Bosna je velika zemlja, od rijeke Save sve do Jadranskog mora, i od rijeke Drine do rijeke Une. 1699. godine sjeverne granice Bosne su potvrđene.
Zahvaljujući toleranciji u Bosni se uvijek poštivao suživot pripadnika različitih vjerskih zajednica. Dok nisu isčezli bogumili i nakon dolaska Jevreja na ove prostore, koegzistiralo je čak pet vjera: bogumilska (domaća), katolička, pravoslavna, islamska i jevrejska. Nikada nisu zabilježeni slučajevi da je dolazilo do razmirica na vjerskoj osnovi. 1878. godine Berlinskim ugovorom na teritoriju Bosne dolazi Austrougarska monarhija. Prvog decembra 1918. godine, nakon Prvog svjetskog rata, proglašena je Kraljevina SHS. Tako je BiH kao dio države Slovenaca, Hrvata i Srba ušla u sastav nove jugoslovenske države. Nalazeći se u Kraljevini SHS, BiH nije izgubila svoju državnost. Zemaljska vlada za BiH imala je pet povjereništava, a u prvu vladu Kraljevine SHS ušla su i tri iz BiH po nacionalnom i vjerskom ključu. Po Vidovdanskom ustavu od 28. juna 1921.godine određeno je jednim članom da BiH ostane u svojim sadašnjim granicama, čime joj je zagarantovana teritorijalna cjelovitost. U avgustu 1939. godine sporazumom Cvetković-Maček formirana je Banovina Hrvatska na štetu BiH. Time je izvršena podjela BiH i potpuno cijepanje njenog povijesnog tkiva. Do realizacije ovog sporazuma nije došlo jer izbija Drugi svjetski rat.
Linija podjele interesnog područja Njemačke i Italije išla je preko BiH. Kada je pod Njemačkom zaštitom stvorena NDH u nju je uključena i BiH.
Zasjedanjem ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu određeno je da će BiH biti ravnopravna federalna jedinica, a Srbi, Hrvati i Muslimani u njoj živjeti na principima ravnopravnosti i jednakosti, jer "Bosna i Hercegovina nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska", kako je zapisano u Rezoluciji ZAVNOBiH-a.
Na referendumu održanom februara 1992. godine građani BiH izjasnili su se za samostalnu, neovisnu i suverenu državu.
Evropska zajednica priznala je novo stanje u BiH, i naša zemlja je 21. maja 1992. godine primljena i u Ujedinjene nacije.
Dragi prijatelji, više od hiljadu godina naši poštovani i hrabri preci su čuvali i održavali Bosnu i predali je nama u amanet. Naša je obaveza da domovinu Bosnu i državno i ekonomski osnažimo i sačuvamo i predamo našim potomcima u amanet.
Naša domovina Bosna to zaslužuje. To je naša sveta, ljudska, patriotska i moralna obaveza. Pozivam vas da zajedno izvršavamo taj amanet.
Dragi Prijatelji, sretan nam Dan državnosti naše Domovine.
Živjela naša jedna i jedina domovina naša lijepa Bosna i Hercegovina
Premijer Fikret Plevljak, govor-. svečana akademija u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici
