Razlog za optimizam kada je u pitanju povrat stare devizne štednje je angažman njemačke advokatske kancelarije koja istražuje malverzacije s novcem na međunarodnom nivou.

Kako je nedavno izjavio Svetozar Nišić, predsjednik Upravnog odbora Udruženja starih deviznih štediša BiH i dijaspore, dogovoreno je da se posao završi za godinu dana, a advokati su potvrdili da su već pronašli 3,2 milijardi eura smještenih u bankama po cijelom svijetu.

Istraga je pokazala da se oko 47 posto novca nalazi u Velikoj Britaniji, dio na Kanarskim otocima, a Slovenija je novac bh. štediša prebacila u njemačku banku LHB u Frankfurtu.

Potraživanja prevarenih štediša samo u slučaju Ljubljanske banke iznose sa kamatama više od 600 miliona eura. Iako će trebati još mnogo strpljenja u sporoj proceduri povrata imovine preko međunarodnog suda, čini se da će se napokon stati ukraj pljački bh. građana koja traje 20 godina.

Slovenija je spremna na sve da bi izbjegla plaćanje 600 miliona eura duga starim štedišama Ljubljanske banke, tvrdi Franc Bucik slovenski advokat, koji zastupa bh. štediše.

"Uostalom, Bruxelles više neće tolerisati to što Slovenija radi. Oni su dobro upoznati sa problemom Ljubljanske banke. Neće dozvoliti nikakve ucjene, niti prevare. Već smo podnijeli tužbu zbog malverzacija koje traju 20 godina. Država Slovenija je glavni krivac što dug nikada nije isplaćen", rekao je Bucik. Ministar vanjskih poslova Slovenije Karl Erjavec najavio je ranije da će Slovenija blokirati ulazak Hrvatske u EU ako Zagreb ne odustane od potraživanja novca za devizne štediše Ljubljanske banke.

Hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić odgovorila je da Hrvatska nije ponovno otvorila slučaj "Ljubljanska banka", nego je to učinila Slovenija te je "nezamislivim" ocijenila mogućnost da to neriješeno pitanje između dviju država dovede u pitanje ratifikaciju hrvatskog pristupnog ugovora u slovenskom parlamentu za EU.

Podsjećamo, štediše Ljubljanske banke u Hrvatskoj još nisu dobili svoj novac. Njihova potraživanja država je početkom devedesetih pretvorila u javni dug, a zatim svoja potraživanja prema Ljubljanskoj banci ustupila hrvatskim bankama, čime su one postale novi vjerovnici Ljubljanske banke. I dalje se ne zna ko će isplatiti dug – slovenska država, Nova ljubljanska banka ili netko treći.

Slovenija je nakon finansijske krize i problema s osiguranjem isplate deviznih depozita građana nakon raspada SFRJ pokrenula postupak sanacije banaka u državnom vlasništvu koja je završena 1997. godine, te dala garanciju za deviznu štednju slovenskih štediša. Za deviznu štednju ostalih štediša Ljubljanske banke nisu preuzeta jamstva, nego je to stavljeno u "sukcesijski" okvir. Sanacija Ljubljanske banke, u Sloveniji počela je 1993. godine i nije završena. Naime, 1994. godine ustavnim je zakonom osnovana Nova Ljubljanska banka (NLB) koja se ne smatra pravnom nasljednicom Ljubljanske banke iako je preuzela njenu aktivu. Nova ljubljanska banka, iako tvrdi da nije pravni nasljednik bivše Ljubljanske banke, nastala je na njezinoj aktivi, dijelom i deponiranom štednjom starih deviznih štediša.

U jednom dokumentu bivše Narodne banke BiH piše: "Prvog augusta 1990. godine Narodna banka BiH je obaviještena od strane Narodne banke Jugoslavije da je cjelokupna štednja Ljubljanske banke iz Sarajeva u iznosu od 1.940.470.185 dinara, što je po tadašnjem kursu od 700 dinara za 100 DM iznosilo 276.330.846 DM, prebačena u Narodnu banku Slovenije. Navedeni iznos je isknjižen u Narodnoj banci BiH s obzirom da je Slovenija postala garant ove štednje". Bez obzira na činjenicu da Ljubljanska banka krije svoju imovinu da bi izbjegla plaćanje, nastavit će se s postupkom izvršenja naplate po presudi Bosancu kojem se duguje blizu 240.000 eura, izjavio je slovenski advokat Franc Bucik, koji zastupa prevarene bh. štediše u Sloveniji. Mi ćemo se pobrinuti da Bruxelles dobije prave podatke i "pritisne" Slovensku vladu da riješi problem štediša Ljubljanske banke, dodao je Bucik.

Sporazumom o sukcesiji bivših jugoslavenskih republika, potpisanim 2001. godine, države su se obvezale da će riješiti ovo pitanje. Raspadom bivše Jugoslavije, sve republike koje su se osamostalile, morale su po međunarodnim standardima prihvatiti i obavezu da budu garancija za staru deviznu štednju. Ali ni nakon 20 godina ništa se nije promijenilo. Međutim, Sporazum o sukcesiji definira imovinu bivših država, što znači da se to ne odnosi na staru deviznu štednju, jer se radi o privatnoj imovini. Na ovo ukazuje i zamjenik ministra finansija BiH Fuad Kasumović koji kaže da BiH nije uradila ništa da bi zaštitila svoje građane: "Sukcesija se radi na državnoj imovini, a ovo je lična imovina građana kao i da ima kuću ili stan. Građani BiH su trebali iskoristiti i druge varijante ako su vidjeli da njihova vlada ne radi u ime njih nego u ime slovenske vlade. Trebali su davno krenuti s privatnim tužbama".

Al-Jazeera Balkans