- U trenutku čujem samo prasak. Tad sam vidio najstravičniju sliku u životu, koja mi je i sad noćna mora i trauma: ljudi su prvo stajali u zraku, potom su počeli da lete komadi mesa. Zdravko Kos, Tomo Radenović, Munib Kajtaz i Hamdo Nuspahić poginuli su na licu mjesta. Odrubljene glave su letjele kroz zrak i završile na magistralnom putu. Jednog je granata prepolovila, na stolcu na kojem je sjedio uz tablu šaha ostao je samo trup, druga polovina tijela se oborila. Komšijinog sina, Armina, koji danas živi u Kanadi, obuhvatio sam jednom rukom, a drugom sam mu pokrio stomak, da mu ne bi ispali unutrašnji organi. Naišao je golf, Armina sam otpremio i vratio se da spašavam ostale. Malena Anela izdahnula je na mojim rukama, - priča i danas potresen Enver Kadić, koji se toga dana vratio s terena sa saborcima iz 314.

- Ni za ovaj, kao ni za druge masakre u kojima su poginula ukupno 62 zenička civila, niko nije odgovarao. Vođene su tri istrage, nema ni jedna presude, - kaže Nezir Trako, predsjednik Udruženja civilnih žrtava rata Općine Zenica. Ovom prilikom, članovi ovog udruženja, još jednom su zatražili od lokalne vlasti u Zenici, da im pomogne u namjeri da izgrade centralno obilježje, koje bi posvetili civilima stradalim tokom rata na području općine Zenica.

Nije čak poznato s kojih položaja je ova granata dospjela u naselje. U Udruženju tvrde da je granata ispaljena sa Pješčare, kod Viteza, sa položaja HVO-a (rtvze.ba)