Vedro i zvjezdano nebo nam je govorilo da će biti lijep dan iako se to na Prenju nikada ne zna.  Izlazak sunca u Grabovčićima i nastavak hoda do Barnog Dola uz jutarnje zrake sunca je bilo lijepo.  Nastavili smo  hodati sada već po jakom suncu do grobova Ilije Dilbera i Milorada Stjepanovića zeničana koji su ostavili svoje živote na ovoj planini takodje pripremajući se za Mont Blanc. Mali odmor i krenuli smo na uspon na Lupoglav. Vrijeme je postalo promjenljivo i vjetar je nagovještavao da bi se nestašni Prenj mogao poigrati sa nama. Ipak nam ja dopustio da se popnemo napravimo nekoliko fotografija i krenemo dalje jer nas još čeka dugi naporni silazak. Vjetar je nanosio maglu i opet je otpuhivao u krug oko ovog velikog diva. 

Pred sami ulazak u Barni Do nas je dočekala magla koju je vjetar napuhivao iz doline, ali smo ipak uspjeli pobjeći od nje i uz samo malu kišicu spustili se do Grabovčića gdje nas je opet pratilo sunce. Izlaskom iz Grabovčića nas je uhvatio mrak i do Mostarske Bijele smo se vraćali pod svjetlima baterije. 

Uvijek nepredvidivi div Prenj, nam je pokazao svoje moći i dokazao da se sa njim nije zezati. Ovaj jako teški jednodnevni uspon je prošao bez problema i ekspediciji preostaje još jedan pripremni uspon prije polaska na Mont Blanc, a to je najviši vrh BiH, Maglić sa 2386 m/nv.

Sanjin Smriko za ZB