PIŠE: BOJAN SELESKOVIĆ
Nije taj fenomen fudbala očigledno primjetilo više od tri miliona fudbalskih stručnjaka u Bosni i Hercegovini, pa su jučer Safeta Sušića nakon objavljivanja spiska razapeli po portalima, forumima i kafanama zbog činjenice da u Brazil ide samo sa dva napadača, te da tobože na Mundijal vodi više golmana nego li napadača. Ne zna više od tri miliona fudbalskih eksperata u Bosni i Hercegovini kako će se utakmice Svjetskog prvenstva ispred nas, pobjeđivati upravo na sredini terena, te da će pobjedu sa travnjaka nositi sa sobom timovi čiji vezni redovi budu kreativniji i pokretljiviji. Kreativnosti istina imamo nekada i previše, a nadamo se kako će Svjetsko prvenstvo biti dovoljan motiv Zmajevima da svoje mišiće trčanjem dovedu do zadnjih granica izdržljivosti, jer bez toga neće biti ni željenih rezultata. Vjerujemo kako će BiH u Brazilu sve utakmice, izuzev možda one protiv Irana, igrati upravo sa jednim klasičnim špicem Edinom Džekom, te da Hajrović i Ibričić, uz naravno Ibiševića, uistinu mogu po potrebi odgovoriti na striktno ofanzivne zadatke kao što to ofanzivni vezni igrači rade u najvećim europskim klubovima i reprezentacijama.Da su fudbalski eksperti često senilni, najbolje ćemo se prisjetiti na primjeru Ermina Zeca, zbog kojeg upravo Sušić prima možda i najviše kritika. Na Reprezentacija.ba portalu prije više od mjesec dana prigodnim tekstom proslavili smo stoti nastup u Turskoj ovog odličnog napadača, na šta smo primili desetine pisama i komentara da se ne bavimo igračima koji ne zaslužuju biti u reprezentaciji. Poslije stotog nastupa, nakon što je Zec postigao nekoliko golova sa kojima je donio mnogo bodova svom Genclerbirligiju, u očima eksperata od igrača kojeg ne treba ni spominjati, postao je igračem bez kojeg treba srušiti reprezentaciju.
Ljudi zdravog razuma i normalnog patriotizma, jučer su nakon čitanja Sušićevog spiska, očekivali kako će prvo pitanje biti vezano za Papetov osjećaj zbog činjenice da je upravo on uspio kao prvi selektor odvesti reprezentaciju BiH i pročitati prva imena bh. fudbalera koja će igrati na jednom Svjetskom prvenstvu. Nažalost, prvo pitanje je bilo vezano za pozivanje Tina Svena Sušića. Zaboravio je novinar da od 24 igrača koja idu u Brazil, da ih je ukupno 17 pozvao ili afirmisao upravo Safet Sušić, pa je fokus stavio na fudbalera Hajduka. Zaboravio je vjerovatno novinar i činjenicu da je taj isti Sušić nastupao za najbolje mlade selekcije Belgije sa zvijezdama koji danas igraju u najboljim engleskim klubovima, poput jednog Hazarda, te da nije doživio nesretnu povredu, da bi i sam vjerovatno igrao u Bundesligi ili Premiershipu. Fudbalske vještine koje Tino Sven Sušić posjeduje definitivno ga stavljaju u najuži izbor svakog selektora, a gledajući na njegovo fudbalsko znanje, ali i genetiku, biće pravo čudo ako Sušić ne napravi jaku internacionalnu karijeru i bude dio svijetle budućnosti naše reprezentacije. Sušić vjerovatno i neće dobiti veliku minutažu u Brazilu, ali je zanimljivo da se o njemu više govori nego o igračima koji su kostur tima i od kojih treba tražiti najveće moguće zalaganje.Dakle u konačnici možemo reći da je Safet Sušić objavio optimalan spisak koji za svaku poziciju na terenu nudi barem dva solidna rješenja. Pozivanjem Muhameda Bešića i Anela Hadžića reprezentacija je dobila i dva zadnja vezna igrača koji redovno i uspješno igraju u svojim klubovima.
Oni koji žale za Rahimićem, Stevanovićem, Zahirovićem, trebaju realno sagledati stvari pa shvatiti da jedan Elvir Rahimić u zadnje dvije godine ima praktično jednu odigranu utakmicu, a da i sam nije bio voljan promijeniti klub kako bi došao u takmičarsku formu do Mundijala, kao i da su Stevanović i Zahirović objektivno napravili loše poteze prelaskom u Sevillu i Bochum, gdje su u potpunosti izgubili kontinuitet u igri, a takve je igrače, koliko god bili dragi navijačima i Safetu Sušiću, vrlo rizično voditi na jedno takmičenje kakvo je Svjetsko prvenstvo.Brine situacija da su pojedini bivši Sušićevi saigrači iz kluba i reprezentacije pozvali navijače da prihvate spisak, ma kakav on to bio, sugerišući tako da je Pape napravio pogrešnu selekciju. Bilo bi to prihvatljivo, da se isti ti ljudi već nisu okušali u trenerskom i selektorskom poslu i to bez ikakvog rezultata. Ovako se stiče dojam da svi potencijalni selektori Bosne i Hercegovine jedva čekaju priliku da ugledaju praznu selektorsku fotelju, pa čak i po cijenu narušavanja državnog interesa što je mir i stabilnost u našoj reprezentaciji. Možda je to i logično, jer svi bh. fudbaleri oduvijek su bili u sjeni Safeta Sušića kao igrača, a sada ih je zasjenio i kao trener.Treba kritikovati i Papeta koji koliko je bio vješt sa lotpom, toliko nije vješt u komunikaciji sa medijima, pa često zbog nesmotrenosti daje kontradiktorne izjave. Pape je jučer nakon pitanja novinara ponekad izgledao i uvrijeđen, ali Safet Sušić mora shvatiti da sportski novinari, koji su u najvećoj mjeri izuzetno naklonjeni reprezentaciji i selektoru, ne mogu razumjeti i shvatiti sve njegove poteze i odluke koji se njemu kao prekaljenom fudbalskom asu i sada već uspješnom treneru čine izuzetno logični i produktivni.Isto tako Pape mora shvatiti da je otvorenost riječi i iskrenost emocija često jednosmjerna kategorija, koja se u fudbalu još češće vraća kao oružje za samouništenje.Zmajevima sada treba mir, navijačima treba što bolji provod uz Svjetsko prvenstvo, a ono što nama svima treba je da se pozabavimo svojim poslom, a da prestanemo razmišljati kako bi tuđi posao, o kojem imamo jako malo pojma, radili bolje i uspješnije.Bilo je više ili manje iskusnih selektora i generacija fudbalera, ali samo je Safetu Sušiću i njegovim igračima uspjelo za rukom plasirati se na Svjetsko prvenstvo.Pametnom dosta!
