G. ZORANU PETRIČEVIĆU:
U POVODU ,,DOPUNSKOG IZVJEŠTAJA SUDIJA''

Poštovani G. Petričević,
Najprije da kažem da sam bio u velikoj dilemi – da li uopšte da reagujem na tekst sudija utakmice ,,Čelik'' – ,,Izviđač'', 26. aprila  u Zenici, gospode Kambe-rovića i Šabića, a onda sam ,,skontao'' da mi je  dužnost da  se oglasim, pa sam  odlučio da kratko kažem šta mislim o tome.
Odmah da istaknem:  svim sudijama prije utakmice i inače uvijek kažem – ,,sudite realno, sudite bez pritisaka'', jer znam da postoje raznorazni pritisci. Ja nikada nikome u svojoj dugoj i zašto ne reć - uspješnoj karijeri nisam ništa nikada nikome nemoralno nudio ili obećao ne samo u kontekstu rukometa, nego inače, i ko mi pokaže i dokaže bilo šta u tom kontekstu  – sam sebi ću  presuditi: izvršiću javno samospaljivanje!  Ako i kada imam svoj ili klupski  novac na raspolaganju (a stanje u finansijama kluba svima je poznato)  mi (ja) nagrađujem svoje igrače za dobre igre i pobjede i - nikoga više!
Za sudijski  ,,Dopusnski izvještaj''  sa utakmice Čelik – Izviđač mogu reći samo sljedeće: da sam iznenađen pominjanjem mog imena u negativnom konte-kstu. Decenijama gradim i izgradio sam svoj imidž prema svakom – korektan  i pošten odnos prema svima, poznaje me čitava Bosne i Hercegovina i bivša Jugoslavija, pa i šire.
Gospodo Kamberović i Šabić -  ja uvijek kažem, a evo i sada  javno ponavljam  - da vjerujem u Vaše sudijsko znanje i sposobnosti, ali kod sudija se uvijek plašim pritisaka i atmosfere, što može, nekada čak  i nesvjesno, uticati na suđenje i greške koje se i ne žele.  Uostalom, sami ste mi rekli - da imate strašane pritisake ,, s druge strane - iz Ljubuškog i šire''.
Od svega što su gospoda Kaberović i Šabić napisali u odnosu na mene - istina je da sam se korektno  pozdravio s njima nakon utakmice i čestitao im što su ovu izuzetno tešku utakmicu uspješno priveli kraju,  te da su me u poluvre-menu zamolili da ,,malo smirim trenera Antovića i zvaničnog predstavnika Čelika  Ahmića zbog burnih  njihovh reagovanja'', jer će ih ,,inače kazniti'',  što   sam  i učinio: otišao u poluvremenu kod Antrovića i Ahmića i zamolio ih da se smire, da umire i sebe i igrače...
Što se tiče poziva  na ,,kafu ili večeru'' -  da, istna je da sam ih pozvao nakon utakmice  ,,na kafu ili večeru'', ali  želim istaći sljedeće:  da uvijek, nakon sva-ke utakmikce, sva službena lica, bukvalno sva, sa svih utakmica gdje je ,,Čelik'' domaćin, bez obzira da li smo mi pobijedili ili izgubili utakmicu, ja pozovem sudije, delegata, predstavnike protivničke ekipe - da nakon utakmice ,,sjedne-mo na kafu li večeru'', jer sport smatram ,,ratom''  dvije ekipe samo 60 minu-ta, dok utakmica traje, a nakon toga smatram da sport  treba biti druženje i sportsko prijateljstvo. Na kraju da kažem i ovo: uvijek sam počastio i predsta-vnike klubova i zvanična lica – isključivo iz svog džepa, a ne na račun RK ,,Čelika'', koji ionako nema novca! Tako je bilo i ovoga puta, kad sam ušao u službene prostorije gdje se sačinjavao Zapisnik i zamolio da  nakon utakmice delegat  i sudije zajendo  ,,sjednemo na kafu ili večeru''. Istina je da je gospo-din Kamberović rekao –,, ne -  hvala, nećemo moći, ali Vas  molim da nam ovdje pozovete zvaničnog predstavnika  Kluba Ahmića, da bi sačinili zapisnik''.  Pozdravio sam se  tada s njima i s delegatom (rukovao se) i otišao. Istina je i to da sam tada (opraštajuću se s njima) rekao (a i sada tvrdim) da je kazna kapitena Begagića bila prestroga  (u 3. minutu diskvalifikacija!), a nikako nisam tražio  nakon utakmice ,,da sudije izmijenu svoju odluku u pogledu  diskvalifikacije Aldina Begagiću'', jer toliko valjda znam o rukometu a i kao pravnik - da se odluka  ne može mijenjati kada je utakmica već završena!
Da se vratim na dio teksta o  pominjanju  ,,nemoralne'' ponude od ,,nekoga bliskog Čeliku'' ovdje ponovo ističem, pod punom moralnom i  materjalnom odvornošću – da ne samo ovdje, nego nikada i nikome u svojoj dugoj životnoj karijeri, znači i u rukometu, nisam ništa ,,nemoralno'' nudio!
Toliko o tome, a sudijama Šabiću i Kamberoviću želim svu sreću!  Ja sam zaista s njima (kao i sa ostalim sudijama) imao korekte odnose, ali su me iznenadili pominjanjem mog imena u negativnom kontekstu, jer smo se medjusobno cijenili i poštovali (bar sam tako  mislio, a i oni su to tvrdili).

Pane Škrbić
Predsjednik RK ,,Čelika''