Pozitivne posljedice bavljenja sportom na dijete:

- skladan rast i sazrijevanje svih organskih sustava, naročito srčano-žilnog, dišnog i koštano-mišićnog,
- povoljan utjecaj na psihičke funkcije, smanjenje stresa, jačanje samopouzdanja, učenje upornosti i stjecanje radnih navika,
- razvijanje moralne odgovornosti kroz pošten odnos prema suigraču i protivniku,
- djeca-sportaši nisu gojazni, ne piju, ne puše, ne drogiraju se, bolji su učenici i manje izostaju s nastave;
- manji je indeks trudnoća kod tinejdžerki-sportašica,
- djeca-sportaši imaju manji rizik od kasnijih kroničnih bolesti (pretjerana debljina, šećerna bolest, visoki krvni tlak, astma itd.), uzrokovanih nekretanjem, zagađenjem okoliša i lošom ishranom.

Negativne posljedice mogu biti u češćim fizičkim ozljedama, psihičkom pritisku za uspjeh, vremenu koje se "gubi" za neke druge aktivnosti, nerealnim očekivanjima okoline...

ULOGA RODITELJA

Da bi dijete na pravi način zakoračilo u svijet sporta, presudnu ulogu moraju odigrati roditelji. Njihova je misija ukazati djeci na pravilan razvojni put i onda kada to ona još nisu sama sposobna učiniti.
Prvi korak je najvažniji, postave li se roditelji prema sportu ispravno, djeca će biti na najboljem putu da zavole sport. Za djecu predškolskoga uzrasta, sport bi trebao biti samo igra, daleko od pravoga poimanja sporta. Uključivanjem u razne sportske igraonice, djeci se pruža prilika upoznati sport, i što je najvažnije razviti psihofizičke sposobnosti.
Većina sportskih psihologa vjeruje kako je za dijete vrlo važno da roditelji pokazuju interes za sport kojim se bavi.
Djeca koja se žale da njihovo bavljenje sportom ne zanima njihove roditelje, češće i brže odustaju i ne postižu vrhunske rezultate.

Poruka roditeljima, djeci i svima ostalima

Sport je veoma važan segment ljudskog življenja. On je dio kulture. Poručujemo svima vama, bez obzira na talent, da se bavite bilo kojim sportom. Sport razvija i oblikuje tijelo, razvija natjecateljski duh i želju za uspjehom, jednostavno sport je temelj uspjeha u kasnijem životu bez obzira sta radili. Roditelji slušajte svoju djecu jer oni su mali ljudi koji jako dobro razumiju stvari oko sebe.

Ipak, postoji i dio djece koja postaju ekstremno nervozna, kad ih roditelji gledaju ili jako navijaju - ako je i vaše dijete takvo, na vama je da poštujete njegovu želju i ne otežavate mu sportski razvoj.

Roditelji djece koja su vrlo uspješna, pokazuju visoku zainteresiranost za aktivnosti svoje djece, potiču i nagrađuju dječji napor više nego same rezultate. Topli su i pružaju podršku čak i kad djeca čine pogreške. Za njih se može reći da su svojoj djeci – osobni savjetodavci.

Roditelji trebaju pohvaliti dijete za sportski uspjeh. Pod sportskim uspjehom treba uzeti u obzir sve ono pozitivno što dijete čini na utakmici – zainteresirano trči, dobar je timski igrač, trudi se i sl., a ne samo konačan uspjeh – postignuti zgoditak i sl. Ako se roditelj usmjeri na cjelokupno dijete, onda će na svakoj utakmici pronaći mnogo razloga za pohvalu, čak i u slučaju da dijete nema neke posebne sposobnosti.

Jedna od najtežih stvari za roditelje je gledanje svog djeteta kako vježba ili igra utakmicu bez mogućnosti da mu pomogne, teško je dopustiti djetetu da griješi bez našeg uplitanja. Prirodno je željeti osigurati dijete od neuspjeha, prirodno je željeti pružiti podršku i ohrabrenje, ali u sportu ta roditeljska potreba predstavlja pretjerano štićenje i preveliku uključenost roditelja u sport djeteta. Dijete u sportu treba naučiti osloniti se na vlastite snage, upoznati sebe i naći vlastite načine prevladavanja manjih i većih neuspjeha.

Dijete osobito treba roditelja koji ga neće previše pritiskati i tražiti od njega previsoke rezultate.

Ne pritišćite dijete, ne budite s njime hladni i strogi. Poštujte djetetovu želju da dio svog vremena posveti sportu, ali vodite računa o tome da je dijete - dijete i da ono ima vlastite potrebe za igrom, slobodnim vremenom i dokolicom.

Osnovni elementi izgradnje karaktera i sportske etike sadržani su u konceptu sportskog ponašanja i šest ključnih principa: povjerenje, poštovanje, odgovornost, pravednost, briga i socijalizacija. Najveći rezultati sporta mogu se ostvariti kada takmičenje/natjecanje odražava ovih šest ključnih principa karaktera.

Sve je više djece koja žive život po strogom rasporedu – u literaturi se može pronaći naziv da su to "djeca žurbe", takav način života ispunjava ih stresom, visoki pritisak da moraju uspjeti u aktivnostima dovodi do negativnih posljedica u njihovom razvoju. Događa se začarani krug u kojem roditelji puno traže postavljajući nerealne ciljeve koje djeca ne mogu sustići, djeca su frustrirana i ne uspijevaju ni u onim aktivnostima u kojima su do tada bila uspješna.

Kada roditelj zna pravu mjeru uključenosti (a dobra mjera je znati da je djetetov sport dio djetetova života, a ne dopustiti da djetetov sport postane roditeljev život), onda roditelj može pomoći djetetu.

Preambicioznim roditeljima dijete je u nekoj funkciji ispunjavanja roditeljskih zamisli, ideja, neostvarenih životnih želja. Osnovna pomoć je – emocionalna – razgovarajući o temama koje su aktualne, o tome kako se nositi sa zahtjevnim trenerom ili s velikim gubitkom. Dijete treba roditelje koji će ga pratiti i pravilno usmjeriti ako primijete preveliki stres u djeteta, isto tako, na roditeljima je da pažljivo procijene je li dijete odabralo dobar sport ili je pred sebe (fizički i emocionalno) postavilo preveliki zahtjev.

SAVJETI ZA RODITELJE

Želite li biti kvalitetan roditelj malom sportašu, na vama je da:

od sporta napravite zabavu; što dijete više uživa u sportu, to će više željeti baviti se s njime, zapamtite da je u redu da dijete griješi, to samo znači da se jako trudi,

dopustite djetetu da vas pita sve što ga zanima o sportu i razgovarajte s njime u toploj i podržavajućoj okolini, pokažite poštovanje prema djetetu sportašu,
budete pozitivni i vjerujte u dobre rezultate koje dijete može postići,
bavite se i sami nekim oblikom sporta/rekreacije kako bi djetetu bili dobar primjer za njegovo sportsko i fer ponašanje

Zato :

Nemojte prisiljavati svoje dijete da se bavi sportom.

Uvijek imajte na umu da dijete sudjeluje u sportu kako bi se zabavljalo i da je igra za djecu, a ne za odrasle.

Obavještavajte trenera o bilo kakvim fizičkim ograničenjima ili bolestima, koja mogu utjecati na sigurnost vašeg djeteta ili druge djece.

Budite pozitivan primjer djeci i potičite sportsko ponašanje iskazujući poštovanje, pristojnost i podršku igračima, trenerima, službenim osobama i gledateljima na svakoj utakmici, treningu ili drugom sportskom događaju.

Učite svoje dijete da igra pridržavajući se pravila i da eventualne sukobe rješava bez neprijateljstva ili nasilništva.

Zahtijevajte da dijete tretira ostale igrače, trenere, službene osobe i gledatelje s poštovanjem bez obzira na rasu, vjeru, boju kože, spol ili sposobnost.

Učite svoje dijete da je važnije dati sve od sebe nego pobijediti, tako da se nikad ne osjeti poraženim radi rezultata natjecanja ili svojih sposobnosti. Hvalite svoje dijete za poštenu igru i zalaganje, i nastojati da se uvijek osjeća kao pobjednik.
Nikad nemojte vikati ili se rugati svom djetetu ili bilo kojem drugom igraču radi pogreške ili poraza.

Ističite prednosti vježbanja i razvoja sposobnosti nad pobjeđivanjem. Također, umanjujte vrijednost 'pobjedničkog natjecanja' u mlađim dobnim kategorijama.

Promičite emocionalnu i fizičku dobrobit natjecatelja iznad bilo kakvih vlastitih želja za pobjedom svog djeteta.

I JOŠ...

Dijete privlači sport zbog zabave, igre i “dobrog” trenera, a odbijaju ga od sporta pobjeda kao imperativ, pritisak ambicioznih roditelja, česte ozljede, nedostatan napredak, dosada i ismijavanje.

Želite li da dijete bude uspješno u sportu, budite otvoreni za djetetove emocionalne i intelektualne potrebe.

Dijete koje je “nezadovoljno” sportskim treningom pati od poremećaja raspoloženja, strahova, nesanice, umorno je i popušta u školi. Zapamtimo da dijete nije “umanjen čovjek” i da treba poštivati njegove faze sazrijevanja, koje su za svako pojedino dijete različito. Pravilo je da djeca čim kasnije počinju vrhunski natjecateljski trening. Međutim, početak specijalizacije i bavljenja pojedinim sportovima sve je raniji.

Za preporuku su simetrični sportovi aerobnog tipa izdržljivosti, s postupnim opterećenjem, bez naglih pokreta i udaraca: atletika, plivanje, vožnja bicikla itd. Ne smijemo zanemariti bazičnu gimnastiku i ekipne sportove, kao npr. fudbal, ragbi, odbojku, košarku, rukomet...

Pravi sport u pravo vrijeme potpomaže razvoj spretnosti, koordinacije, agilnosti, snage i izdržljivosti djeteta. Za djecu predškolskog uzrasta sport bi trebao biti samo igra. Uključivanjem u razne sportske igraonice (npr. škole fudbala, gimnastika, atletika, škola plivanja) djeca od 5. do 6. godine upoznaju sport i stječu dobru podlogu za kasnije bavljenje specifičnim sportom. Roditelji najčešće nameću sport kojim su se sami bavili ili onaj u kojem bi dijete moglo financijski prosperirati. Ambicije roditelja često su naglašenije od djetetovih mogućnosti, a djeca su samo odraz dobrih ili loših sportsko - prehrambenih navika svojih roditelja.

Odabir sporta treba prepustiti djetetu i objasniti da treba ispunjavati obveze koje si je samo odabralo, odnosno redoviti trening. Kod djece u odabiru sporta može biti presudno poistovjećivanje sa sportskim idolima, ili društvo iz razreda, ulice; međutim, kako se razvija svijest djeteta, ono će samo prepoznati svoje sklonosti i lakše odabrati sport kojim se želi baviti.

**********************
RODITELJI, DOVEDITE SVOJE DIJETE U LJETNU ŠKOLU FUDBALA - BROJ DJECE NIJE OGRANIČEN, jer radimo sa više trenera.

Sportski centar Kamberovića polje pruža izvanredne uslove za treninge djece i odraslih.

Prijave i informacije za upis novih članova u Ljetnu školu fudbala “ZSK Irisa” možete izvršiti za:

djevojčice na telefon 066 201 655 (trener Džana)

i za dječake 061 456 001 (trener Šoda)

ili prije početka treninga na Kamberovića polju.

DJECO, DOBRO NAM DOŠLI .