Glišić je, međutim, "pogriješio" s brojem prijeratnih, a i Srba koji danas žive u Zenici. Prema popisu iz 1991., u općini Zenica živjelo je ukupno 145.517 stanovnika, a od toga je Srba bilo 22.433 (15,41 posto). Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, prema podacima zeničke crkve i Srpskog građanskog vijeća (SGV), u Zenici je bilo više od osam hiljada pravoslavaca. Dio njih odselio se u posljednjih 17 godina, ali je od kraja rata registriran zvanični povratak i stanovanje od 2.000 do 3.000 povratnika.
Nažalost, i na internetskoj stranici Mitropolije dabrobosanske nedavno su, prilikom predstavljanja svojih parohija, iznesene neistine o stanju u Parohiji zeničkoj. Tu se, naime, tvrdi da je čak i glavna pravoslavna crkva - Rođenja Presvete Bogorodice, koja je izgrađena 1885. godine, u proteklom ratu minirana.
- Poznati zatvor bio je u proteklom ratu pun srpskih stanovnika, crkva je minirana i oštećena, a dolaskom NATO-a hram je obnovljen - navodi se u opisu stanja, koje se završava popisom "srušenih kapela" te konstatacijom da je "srpsko stanovništvo prisilno iseljeno, polomljeni su i porušeni nadgrobni spomenici i nema nade da će se Srbi ponovno vratiti".
U SGV-u Zeničko-dobojskog kantona ove informacije su, međutim, demantirali. Prema popisu iz 1991., u općini Zenica živjelo je ukupno 145.517 stanovnika, od čega su bila 22.433 Srba.
- Pokojni Miroslav Drinčić bio je paroh od 1970. do 1998. godine i u vrijeme proteklog rata bio je jedini paroh koji je punopravno radio i organizirao vjerski život pravoslavaca na teritoriji koju je kontrolirala Armija. Glavna gradska crkva nije minirana. Pred nju je pala granata, koja je oštetila ulaznu portu. Turske jedinice tadašnjeg UNPPROFOR-a, među prvim zadacima u BiH, finansirale su i rekonstruirale i obnovile crkvu, ali ne samo oštećenja ulaza nego i krova, vanjštine, unutrašnjosti, dakle uradili su cjelokupnu rekonstrukciju, na čemu im je pravoslavno stanovništvo i danas zahvalno - kažu u SGV-u.
Sveštenik Glišić nedavno je, inače, na manifestaciji Odbora za međureligijsku saradnju odbio ustati pri intoniranju himne BiH, naglasivši da se samo dosljedno držao izrečenog ličnog stava, da himni nije mjesto na manifestacijama koje organizira ovaj odbor.
- Jerej Glišić, ako je ta njegova izjava o 320 porodica vjerno prenesena, može govoriti o Srbima, pravoslavcima, kojima je on došao u kuću i obavljao vjerski obred. To je, ako postoji, evidencija pravoslavaca, a ne Srba. Kraj rata u Zenici dočekalo je 8.000 od prijeratnih 22.000 Srba. Negdje do 2000. godine vratilo se još skoro tri hiljade, počelo živjeti, ali su neimaština i nezaposlenost, nevezano za Srbe nego za sve narode, uglavnom uvjetovali odlazak tamo gdje su mogli naći posao - kaže za naš list Sretko Radišić, poslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH i potpredsjednik Skupštine Zeničko-dobojskog kantona.
On ističe kako je nakon 2000. broj Srba počeo opadati u Zenici, ali isključivo zbog ekonomskih, a ne zbog sigurnosnih razloga.
- Mi u Srpskom građanskom vijeću - Pokretu za ravnopravnost (SGV PR) sada, na osnovnu naših analiza i brojeva s terena, baratamo podatkom da je ostalo skoro 4.000 Srba, uglavnom starijih. Ipak, najavljeni popis reći će ko je bio u pravu, ali vjerujem da je stvarni broj znatno bliži našim nego navedenim, jerejevim ciframa - dodaje Radišić.
On nam je potvrdio i da su podaci o rušenju glavne pravoslavne crkve u gradu neistiniti te da su jedina manja oštećenja na njenoj fasadi, prouzrokovana raketnim projektilom koji je još tokom rata pao u neposrednoj blizini, sanirana, a da je sama crkva, kao nacionalno dobro na popisu kulturne baštine, više puta renovirana i ukrašavana iz sredstava države BiH i lokalnih vlasti.
