- Ja sam porodični vozač i PR, a gospođa mama je menadžer. Ajna upisuje srednju, a Hana je još osnovac. Iza njih su dvije muzičke škole, dvije "redovne", balet, klavir, nekoliko horova, engleski, informatika, zajednički i odvojeni nastupi širom regiona, desetine diploma, počinje priču Samir, pokušavajući se prisjetiti gdje su "Majčine oči" kako tepaju kćerkama. I naglašavaju da djevojčice sve pokreću same, bez ikakvog pritiska, kakvim su obično izložena djeca roditelja koji žele da od "svoje djece naprave nešto". Naprotiv.

Umjesto da gube vrijeme na ulici ili troše sate uz kompjuter, dvije preslatke djevojčice idu na ljetne kurseve u gradskoj biblioteci, a starija Ajna i volontira kao instruktor pjevanja, zarađujući sebi za članstvo u Biblioteci. Sve ovo se dešava između nastupa u Priboju, Crvenki, Tešnju, Vitezu, gdje ove talentovane djevojčice pokazuju predivan glas, ali i sposobnost pripreme make-upa, kostima, koreografije...

Nedavno su se Ajna i Hana vratile sa priznanjima iz Donjeg Milanovca (Srbija). Ajna je pjevala "Pjesmo moja" Zlatana Alispahića po tekstu Crnogorca Dejana Đonovića, koja govori o Bosni, roditeljima. Hana je izvodila pjesmu "Kad muzika svira" Sajida Jusića.

Treća mjesta u svojim kategorijama svjetska su "zlata", jer su im konkurenti iza sebe imali produkcije poput "Granda" ili su imali dvostruko više godina od njih. I još nešto, što Samir nevoljko priznaje. Da bi snimile matricu, tata je morao uzeti kredit, a da od u Srbiju i brane boje BiH, auto je ostalo neregistrovano. Novi kredit će "zaklopiti" i te troškove.

- Ajna je prvi nastup imala sa dvije godine u jednom sarajevskom tramvaju. Od tad je "trpimo", a onda i njenu sestru, u šali ističe Samir, bivši policijski Vikićev specijalac. Bukvalno svaku zarađenu marku, kad neće država, ulažu u nastupe svoje djece. A ima i "debeo" razlog.

- Ja sam ostao siroče sa devet godina. Kažu talentirani fudbaler napustio sam sport, jer nisam imao za trenerke, pa me bilo zimus stid dolazit u šorcu na treninge. Zato supruga i ja činimo sve da im omogućimo da pokažu šta znaju, kaže Samir "Hardin".

Supruga Almasa ponosno ističe da je Ajna kao talent stipendist fondacije "Obrazovanje gradi BiH" Jovana Divjaka, te se prisjaća kad je legendarni general prvi put čuo Ajnu i pozvao je da bude stipendista Fondacije kao jedan od pet odabranih talenata. Dok pričamo o njima, Ajna i Hana "podsjećaju" majku i oca na propuste u nabrajanju uspjeha, ali u direktnom razgovoru još su skromnije od roditelja.

Na svaki upit čime se bave osim vježbanja, učenja, skromno ponavljaju "paaa, idemo na kurseve, pjevamo"... Pjevale su u nekoliko država, ali nažalost nikada u svojoj školi u Zenici, baš kao što su obišle sve bitnije televizije, ali mjesta za vijest o njihovim internacionalnim uspjesima gotovo da nije bilo na lokalnim medijima. Uz povremenu i uglavnom nedovoljnu pomoć Općine i Kantona, gotovo sav teret osiguranja nemalih sredstava pao je na roditelje.

- Dođemo na takmičenje na koje djeca dođu sa gotovim vido spotovima, pjesmama plaćenim 1.500 eura, producentima, menadžerima, tako da smo "dobro prošli", kaže Almasa. Hana ima običaj reći "da nismo džaba došli" kad dobiju priznanje za 2. ili 3. mjesto, a ove djevojčice već uveliko shvatajud a je većina "prvih mjesta" uglavnom rezervisana za djecu blisku organizatorima. Kako kod nas, tako i regionu. A iza njih su "Mali šlager sezone", "Lino fest", izbori talenata na nekoliko TV kuća, festivali u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, BiH...

Hana obožava životinje, te koristi svaki čas da se "dograbi" nekog psića u svojoj Blatuši, a Ajna slobodne trenutke, ako ih i ima, provodi kao svaki tinejdžer, uz "fejsbuk".  A roditelji u šali kažu da su "razvučeni k'o žvaka" između njihovih nastupa, tako da su u Zenici "između dva nastupa kćerki".


Svoje ratne zapise objedinjene u knjigu Samir je prodavao u BiH na, blago rečeno, čudan način. Nakon troškova provizije knjižara i štampanja, osiguranih kreditom koje još vraća, po 5 KM svake prodane ili poklonjene knjige uplaćivao je za djecu bez roditelja. Prodao je hiljade knjiga u BiH i inostranstvu, a ponukani njegovim činom, profesori jezika i prevodioci, njih dvadeset pet, okupljeni na jednoj Facebook stranici uzeli su na sebe poglavlje po poglavlje i preveli knjigu na engleski, bez naknade, pa bi "Sjećanja..." trebala ugledati svijetlo dana i na engleskom.

- Želim objaviti peto izdanje knjige, jer je nema više ni po knjižarama. Ne želim marke od knjige, volio bih naći firmu, pojedinca, koja će isfinansirati štampu, a knje ćemo pokloniti bibliotekama. U knjizi se jasno vidi ko je ko, ali ne učim djecu da mrze, nego da razumiju. Ako ih učite da mrze, onda morate biti spremni na nove zločine, krv, a toga nam je dosta, kaže Samir. Nekoliko pasusa iz njegove knjige pročitao je i reisu-l-ulema IZ u BiH Mustafa Cerić pri obraćanju u zgradi UN-a.

Na Limskim večerima u Priboju lani Ajna je proglašena "talentom godine". Na jednom od najstarijih festivala to znači "sigurnu karijeru", jer su upravo to godinama prije nje bili Goca Tržan, Nataša Bekvalac, Željko Joksimović... Strpljiva četrnaestogodišnjakinja je potom satima davala autograme vršnjacima iz regiona, čak i ispred hotela u kojem su bili smješteni. A već je nastupala i sa "Rezonansom" u "Stan Neretvo", iz godine u godinu nastupa na Danima policije u Domu policije FMUP-a....