Izigrala ga država
- U bolnicu sam primljen sa 119, a izašao sam sa 61 kilogramom. Bio sam u komi, na aparatima. Ostao sam bez bubrega, ljekari kažu da je uspjeh što sam prohodao. Dok sam bio u bolnici, ponudili su mi vansudsku nagodbu, kao bolje da uzmem nekoliko hiljada KM nego da se godinama vučem po sudu. Usmeno su obećali neki posao portira. Naravno, nisam dobio posao. Sam sam kriv što sam išta potpisao, čuo sam da vozač koji je skrivio udes nije dobio čak ni kaznene bodove - priča nam Semir.
Nakon nekoliko mjeseci u bolnici, Semir kreće trbuhom za kruhom i godinama, uprkos invaliditetu, radi fizičke poslove širom BiH. On i Zlatka dobili su i djecu, uz najmlađu Arnelu imaju i trogodišnjeg Šerifa, osmogodišnjeg Jašara i godinu stariju Irmelu.
Borac s punim ratnim stažom, ranjavan i u ratu, nije se mnogo žalio na život, iako nije imao posao, redovna primanja. Sa svojih dvadeset prstiju, uprkos teškom invaliditetu i bez jednog bubrega, uspijeva prehraniti porodicu. Ali…
- Zlatka je bila uz djecu, brinula se da idu u školu, da budu obučeni, nahranjeni, ja sam bio po terenima. Poslije poplava čistili smo prizemlje i samo je pala. Prekinulo je od muke i tuge. Nekoliko mjeseci ranije umro joj je otac, kojem je bila veoma privržena. A onda se dogodile poplave, haos, uništena bašča, prizemlje kuće. Sada, nakon što je ona preselila na ahiret, s nama je punica Zirafeta, ali i ona je srčani bolesnik, ne smijem je ostaviti samu s djecom. Najgore je što ne mogu nigdje, a djeci treba svega - priča nam Semir.
Bez primanja
Kako dalje, ni Semir ne zna, bez posla je i primanja, a sada i bez mogućnosti da se odvoji od porodice da bi zaradio.
- Da mi je da Arnela prohoda, da može sama jesti, probao bih da ona i Irmela idu kod nane, a sinove bih ja vodio na posao. Šta ću? Najgore što oni plaču, hoće skrenuti s pameti ako ih se proba rastaviti, jer su navikli zajedno. Ne znam šta dalje - priča nam Semir.
Ne dam djecu
Semir nam je rekao i da je Centar za socijalni rad Zenica predložio da djeca budu izmještena u Dom za brigu o djeci bez roditeljskog staranja „Dom porodica“.
- Ma, nema govora, ne dam djecu. Morat će ih uzeti, oteti od mene. Ako bih i dao, to bi moglo biti privremeno za malu Arnelu, jer je ona još beba. Ovi stariji svisnuli bi da ih smjeste u dom, samo viču po kući da neće tamo - žali nam se Semir.
AVAZ