Posljednja marka
Put je dovodi do Zenice, gdje nakon rata upoznaje Hamzaliju Mulabdića. Zasnivaju porodicu i nakon nekoliko godina potucanja po tuđim kućama i stanovima, kolektivnim smještajima, grade zajednički novi dom u Topčić-Polju.
- Hamzalija i ja smo bez posla, ali smo živjeli od svojih ruku, od poslova koje smo nalazili i poljoprivrede. I posljednju zarađenu marku ulagali smo u kuću. Sin Adin danas ima 22, a kćerka Adelisa 14 godina. Taman smo se skućili, opremili kuću i došao je 15. maj, poplave i klizišta - priča nam kroz suze Melkija.
Hamzalija i ona nisu željeli napustiti kuću ni kada je bila zatrpana nanosom većim od dva metra. Sin je spašavao komšije, a kćerka se s desetak žena i djece sklonila u susjednu kuću.
Melkija i Hamzalija: S nevjericom u budućnost
- Božija volja i čudo da su iz te kuće izašli petnaest minuta prije nego što ju je Ciganski potok srušio. Rekao sam Melkiji da uzme dokumente u torbu i da bježi. Samo što je krenula prema domu, zasulo je i našu kuću. Naš Golf izbacilo je ispred kuće, a prikolicu utjeralo u kuću. Danas, mjesec poslije, nije se mnogo promijenilo - jedva priča Hamzalija.
Topčić-Polje jučer: Nove bujice ponovo prijete
Potporni zid
Nekoliko mašina, kamiona, bagera, pokušavalo je i jučer savladati bujicu koju su pokrenule nove kiše, koje već dva-tri dana padaju na ovom području.
- U kući još nisam zaspala od tog dana. Dođem, presjedim cijelu noć, drugu, a onda muž kaže da idem u kasarnu, jer ću oboljeti ovako, od jada i tuge. Ipak, ovo je jače od mene. Ne mogu ići iz svog doma, odem na nekoliko sati i vratim se. Jutros (jučer, op. a.) bujica je odnijela potporni zid dvadesetak metara iznad kuće. Evo, ljudi se pate, ne znaju šta će više, mjesec dana odnose, a voda ponovo nanese - govori kroz suze Melkija.
Ipak, kaže da se ne predaje i da neće napustiti svoj drugi dom, makar se sve ponovo srušilo. Samo se boji da će ubrzo njena porodica i komšije biti zaboravljeni.
Sve isto kao 15. maja
U dijelu Topčić-Polje poznatijem kao Ciganski Potok sve je kao i 15. maja. Nanosi zemlje, mulja na nekim mjestima viši su i od pet metara. Nekoliko mašina radi Sizifov posao. Ne uspiju odnijeti koliko voda iz šume iznad sela nanese.
- Dnevno potrošimo samo ovdje dvije-tri tone goriva. Znamo da naše gazde nisu dobile litre goriva niti marke za ovo što smo ovdje. Jednom su nas povlačili, ali zbog naroda koji je prepušten sebi, vraćeni smo. Samo Bog zna do kada ćemo imati čime raditi - priča nam bagerista koji radi nadomak kuće Mulabdića.
AVAZ
