• Da li je akademska zajednica u BiH na adekvatan način odgovorila na pojavu socijalnog bunta u našoj zemlji?
- Na ono šta se dešava u BiH, ne samo u zadnje vrijeme nego dugi niz godina, akademska zajednica nije adekvatno odgovorila u smislu rješavanja i pomaganja društvu da izađe iz raznolikih oblika krize, političke i ekonomske i moralne. Međutim, takva situacija je, ustvari, logična. Kada pogledamo čitavu tu strukturu razvoja akademske zajednice na ovim prostorima, ne samo u BiH, vidjet ćemo da su se univerzitet i akademska zajednica često razvijali u okviru ideološkog projekta i ideološko-političkih zadataka. Taj univerzitet bio je u velikoj mjeri ispolitiziran. Bez obzira na to što smo poslije rata u BiH i regionu prešli na različite reformske procese, pa i taj bolonjski, univerzitet je, u čitavom regionu, a posebno u BiH, zadobio ulogu neke vrste tvrđave, utvrde koja brani određene, prije svega, etnopolitičko-ideološke postavke. U tom kontekstu meni i šutnja i neangažiranost akademske zajednice, kad su u pitanju protesti, djeluje sasvim logično. Veliki dio akademske zajednice je na različite načine, da li aktivno ili kroz šutnju i kroz konformizam, uključen u odbranu etnopolitičke ideologije i njenih političkih zadataka.
• U organizaciji Filozofskog fakulteta održan je okrugli sto na kojem se govorilo o uzrocima i karakteru protesta. Može li akademska zajednica dati neke odgovore?
- Katedra za opću kulturologiju smatrala je da postoji velika potreba da se progovori o nekim temama. Upravo je bila želja pojedinih članova Katedre da iz pozicije akademske autonomije, ali i odgovornosti, analizira aktualna situacija u bh. društvu. Nastojat ćemo da organiziramo slične tribine i u narednom periodu i tokom ovog semestra, posebno kada je riječ o samim motivima protesta i socijalnom karakteru bunta. Nadam se da ćemo imati ugledne goste iz različitih oblasti i iz čitavog regiona, jer nam je želja da to rasvijetlimo iz nekoliko uglova i na neki način pokušamo dati odgovore koji neće biti samo teorijskog karaktera, nego koji mogu biti vrlo praktični.
• Šest učesnika okruglog stola složila su se da je ovo bio socijalni bunt?
- Nema ništa sporno kada je u pitanju otkrivanje tog ključnog motiva, odnosno tog socijalnog elementa. O tome su pisali strani mediji, list Ekonomist je ukazivao na to početkom godine. Direktorica Svjetske banke za jugoistočnu Evropu i centralnu Aziju Ellen Goldstein bila je nekoliko dana prije protesta u BiH i pomenula je da ekonomska kriza, taj težak socijalni trenutak, može biti svojevrsna inicijalna kapisla, varnica za proteste, za iskazivanje tog bunta kod građana. Na stranicama vašeg lista prije nekoliko mjeseci, profesor Milojević decidirano, vrlo eksplicitno je pokazivao tu ekonomsku strukturu u BiH kao temelj za ovo sve što će kasnije uslijediti, dakle za opravdan socijalni bunt, za jedno vrlo teško stanje kod velikog broja građana u zemlji. Pogledajte statistiku - 60 posto mladih je nezaposleno i jedino je stanje gore u Grčkoj, kada govorimo o Evropi. I to bez perspektive da se ti mladi u budućnosti zaposle. Broj ljudi koji ne rade u ukupnom broju radno sposobnog stanovništva dostiže broj onih koji rade. A ogromna je stavka te javne potrošnje, posebno tih nadoknada koje se odvajaju za plaće, primanja javnih tijela, političara, službenika... Tu postoji ogromna disproporcija i ono što je vrlo bitno - ta sistemska korupcija koja sve nagriza. Ona je, praktično, kroz različite nelegalne, kriminogene elemente i kroz tu kriminogenu strukturu jednog dijela privatizacije, učinila da veliki broj ljudi ostane bez posla, da ostanemo bez određenog broja firmi koje su imale kakvu-takvu osnovu za uspješan rad. Stvorena je atmosfera besperspektivnosti, beznađa, gdje je socijalni bunt, po meni, sasvim realan i ova situacija u kojoj se on povukao s ulica, posebno na način kakav je bio, može predstavljati samo pripremu za još žešće stvari za iskazivanje nezadovoljstva. To posebno ako imamo u vidu da političari kojima je upućena ova poruka, odnosno ljudi koji odlučuju nešto u ovoj zemlji, na to se ne obaziru, te ako nastave da gaje tu kulturu laži u smislu da ljudi trebaju zaboraviti da su gladni.
• "Rođeni" su plenumi građana. Novinar i književnik Selvedin Avdić kazao je da je to nešto što ga fascinira. Kako Vi gledate na to?
- Plenum je u svakom slučaju pozitivna stvar. Sami protesti kako god bili opravdani i koliko god ja ne podržavam onaj nasilni, posebno kriminogeni njihov dio, jesu svojevrsni izraz demokratičnosti i svojevrsni prostor za javnu komunikaciju i za uobličenje zahtjeva protestanata, ali i drugih građana koji se mogu priključiti radu plenuma. Dakle, plenum kao oblik neposredne demokratije, kao svojevrsna skupština dijela građana interesno povezanih, jeste nešto što zaista predstavlja rudimentalan oblik stvaranja civilnih elemenata u okviru bh. društva. Naravno da to treba pozdraviti kada to ima svoj pozitivan aspekt, posebno kada se kroz taj oblik aktivizma iznose praktični problemi i konkretne stvari. E, sad, gledajući kroz povijest, ne treba biti puno pametan, precizan i analitičan da se vidi kako ti oblici neposredne demokracije nigdje nikad nisu donijeli velike rezultate ako se ne uključe u sistem. Vrlo je bitno da zahtjevi građana budu uobličeni kroz te plenume i da oni predstavljaju svojevrsnu komunikacijsku vezu između zahtjeva građana i skupština, jer je to jedini legitimni okvir da protesti dobiju formu korektiva ponašanja vlasti, da vlast na bilo kojem nivou i bilo kojem obliku mora osjetiti empatiju i senzibilnost prema zahtjevima protestanata, odnosno plenuma.
• Kroz medije je bilo spinova, pokušaja prikazivanja tih protesta na ovaj ili onaj način?
- Imali smo kreiranje različitih spinova putem medija, od toga da su to protesti isključivo Bošnjaka, da su usmjereni ka rušenju kantona, ka unitarizaciji BiH, te da je jedan entitet u ovom slučaju Republika Srpska apsolutno uređen društveni prostor i da tamo neće biti demonstracija, niti ima potreba za protestima. To, naravno, nije tačno, jer to dovoljno pokazuju podaci o zaduženosti tog entiteta od preko 4,5 milijardi maraka, podaci o visini plaća i penzija koje su niže nego u Federaciji BiH.
• Da li će se poslije svega stvari vratiti na isto?
- Intelektualna javnost u regionu, pa i u inostranstvu, od Čomskog, Žižeka i Srećka Horvata iz Hrvatske dobila je više pristalica i više pozitivnih afirmativnih tonova o samom plenumu i dešavanju u BiH, nego u samoj našoj državi. Gledajući ukupno situaciju, nadam se da više ništa neće biti isto. Nadam se da će ti protesti i djelovanje plenuma utjecati na senzibiliranje onih koji donose političke i javne odluke na ovim prostorima, kako bi se neki procesi od te sistemske korupcije, od nerada, neprofesionalnosti konačno zaustavili i kako bi se povećao taj stepen odgovornosti. Ono što se dešava u BiH možemo posmatrati kao jedan fenomen. Vi ste imali proteste u Parizu, a kasnije u Londonu, u Danskoj, u Mariboru u Sloveniji, ali sada se to dešava kod nas. I uvijek se u pozadini tih protesta pojavljuju ljudi koji su socijalno ugroženi, koji su na neki način isključeni iz društva. To je situacija u kojoj se sada političke i ekonomske razlike više ne nude na tom nivou, nego se one prikrivaju kulturološkim razlikama. Dakle, oni koji protestuju su manje vrijedni. Oni su niži oblik ljudskih bića i kao takvi su bezvrijedni, što znači i da su i ti protesti bezvrijedni. Zaboravlja se ta ključna pozadina, zašto je došlo do tih socijalnih razlika i zaboravlja se čitav proces koji je doveo do te nejednakosti, do izrabljivanja i te eksploatacije. U tom kontekstu, jačat će kultura straha i proizvodnja drugih kao isključenih, jer je to proces koji se veže uz neoliberalnu paradigmu egzistencije. Suprotstavljanje tome podrazumijeva i kreiranje i jačanje civilnih elemenata društva, što se na neki način može prepoznati i u ovim aktualnim dešavanjima u BiH. Zato se nadam da će se i na ovim prostorima, ipak, neke stvari mijenjati nabolje.
• Smatrate li da političari više neće moći raditi sve što hoće bez posljedica?
- Tu je na djelu jedan oblik koji je davno kreirao Žižek, to su teflonski političari. Taj izraz je stvoren za političare koji odbijaju svaki vid kritike, koji su imuni na kritiku. Neko pominje kao takvog Ronalda Regana, a Žižek opisuje Silvija Berluskonija. Takvi političari su skloni izljevima različitih emocija i ono što je jako bitno, skloni su primjeni ekstremne manipulacije. Bojim se da mi u ovom trenutku upravo imamo na djelu kreiranje jednog takvog političkog stava, jedne takve vizure koja ne želi prihvatiti kritiku i koja čak kroz, kako Dubravka Ugrešić kaže, svojevrsnu kulturu laži traži od ljudi da neke stvari zaborave. U ovom slučaju, traže da zaborave da su gladni i da imaju pravo na život, na rad, na formiranje porodice, na neku budućnost.
- Filozofski fakultet kao i čitav Univerzitet u Zenici u fazi je priprema za eksternu evoluaciju, dakle za akreditaciju koja je propisana zakonima na nivou BiH, te koja podrazumijeva provjeru kvaliteta svih organizacionih jedinica i svih elemenata i procedura u oblasti visokog obrazovanja. To znači da je i Filozofski fakultet, uz redovne obaveze, trenutno zaokupljen tim procesima. Nažalost, ne možemo reći da smo u potpunosti zadovoljni onim šta radimo i kako realiziramo naše obaveze i u skladu sa bolonjskim procesom i u skladu sa onim što društvo očekuje od nas. Veliko je pitanje kakav je kvalitet nastave koju realiziramo i kakav je značaj te utjecaj našeg znanstveno-istraživačkog rada. S druge strane, ogroman je nedostatak finansijskih sredstava za zapošljavanje novih kadrova i to je ključni problem. Mislim da ono s čime se suočava Filozofski fakultet, UNZE i uopće akademska zajednica u BiH, osim tog nedostatka sredstava, jeste strateško promišljanje razvoja visokog obrazovanja i profiliranje odgovora na to pitanje kako mi doprinosimo ovom društvu.
