Ovog puta 32-godišnji krilni centar obući će dres Bešiktaša, što smatra pravom i adekvatnom ponudom. Svoju karijeru, nakon zeničkog Čelika, gradio je igrajući za sarajevsku Bosnu, ukrajinske Azovmaš i Kijev, Litvos ritas, Albu Berlin te klubove u Turskoj.
- Na selidbe sam se baš navikao. U posljednjih deset godina stalno sam u nekom pokretu. Čak sam, kao i ove godine, mijenjao i po dvije zemlje. Istina, malo mi je teško zbog porodice, ali evo, u posljednje vrijeme i njima je postalo aktraktivno. Ako ništa, jer vide druge zemlje i gradove, upoznaju kulture i običaje i uglavnom su sve vrijeme sa mnom - govori Bajramović. Iako je, što bi u narodu rekli, vidio svijeta, ponosno ističe svoje porijeklo i smatra da smo mi, Bosanci i Hercegovci, dosta ispred ostalih.
- Gledaju nas u zavisnosti od toga kako se predstavljamo. Smatraju da smo mi zaostali, a ustvari smo daleko ispred njih. Samo što mi nemamo tu reklamu kao druge zemlje. Danas su ljudi postali ograničeni. Mi smo ljudi koji s više strana gledaju stvari, dok su oni kao roboti. Kod njih je kriza tek nastala. Kod nas je kriza oduvijek, a borimo se konstantno - govori košarkaš. Od svih zemalja u kojima je živio, najbolje vrijeme i sa porodicom i u karijeri imao je baš u Turskoj.
- Najbolje mi je bilo u Ankari. Mada je lijepo bilo i u Albi u Berlinu i u sarajevskoj Bosni. Tada sam imao 22 godine, ali su mi ostale lijepe uspomene. Kad god odem negdje, najviše mi nedostaju razgovor na bosanskom jeziku, porodica i prijatelji. Nedostaje mi, općenito, bh. narod. Kod mene je parola: "Svugdje pođi, kući dođi." Nigdje nema mentaliteta kao u BiH. Jednostavno, znate kako narod razmišlja, dok je u inozemstvu teško upratiti druge ljude - ističe Bajramović. Za reprezentaciju BiH, koju je napustio prije dvije godine, igrao je 12 godina, a četiri je bio kapiten. Na njegovo mjesto došao je Mirza Teletović, danas član NBA ekipe Bruklin nets.
- Mi smo oduvijek bili zajedno i zamijenio me je samo na mjestu kapitena. Naravno da mi je drago što je Mirza uspio. Ipak je to naš čovjek i igra u najjačoj ligi na svijetu. Imponira mi što je on tamo, što je uspio i što predstavlja BiH. Vrijeme provedeno u reprezentaciji nimalo mi ne nedostaje. Sada imam dvoje djece i želim im posvetiti što više vremena. Tu su mlađi igrači, koji se trebaju dokazivati - smatra Bajramović te dodaje kako ga trenerski posao još ne zanima te da ne vidi kraj svoje košarkaške karijere. Sa suprugom Zlatom, inače bivšom odbojkašicom, ima kćerku Sarah i sina Riada. Kada bi djeca krenula njihovim koracima, on bi ih podržao.
- Smatram da nema nijedan negativan razlog zbog kojeg bih im to zabranio. Sport je vodič kroz život i, kada ste profesionalni sportista, lakše podnosite uspone i padove nego obični ljudi, odnosno oni koji se ne bave sportom. Sportisti su malo drugačiji od drugih - ističe Bajramović.
