Još tada, razumni glasovi iz Zenice, uglavnom stručna javnost, pokušavala je Smajlovića odgovoriti od te ideje. Osim sumnje u Montenegra, problem je i gdje naći 200, pa kasnije 250, a danas već 300 miliona eura za gradnju.
Na početku 2008. godine kao investitor najavljen je KTG iz plinom prebogatog Kazahstana. Ubrzo se saznalo da kazahstanski KTG nema ama baš ništa s „graditeljima“, a potvrdilo se to i kada su 19. marta 2009. predstavnici kompanije KTG AG Lugano (Švicarska) i Općine Zenica potpisali Memorandum o izgradnji termoelektrane, a 3. juna i Ugovor o osnivanju društva za proizvodnju, trgovinu, usluge i zastupanja KTG Zenica. Naglašeno je da se radi o „velikom investitoru“ iz Evropske unije.
Prošle su dvije godine, a onda je 20. aprila 2011. potpisan ugovor o izgradnji s kompanijama „Ferrostaal“ (Njemačka) i konzorcijem „Christof Group“ (Austrija). Tada je rečeno da će oni „projektovati, izgraditi i koristiti“ TE, što znači da su postali novi partneri ili suvlasnici zeničke firme, koja je inače u omjeru 75 posto stranog kapitala i 25 posto vlasništva Općine Zenica.
Opet su uslijedile dvije godine šutnje, a onda, 15. jula prošle godine stigla je vijest da je potpisan ugovor o izgradnji i nabavci opreme za termoelektranu - toplanu s kompanijama SEPCO III (Kina), „General Electric“ (SAD) i „Steag“ (Njemačka).
Austrijance, Kazahstance i Švicarce više niko nije ni spominjao, da bi sredinom ovog mjeseca iz Općine došla nova vijest - Kinezi su ponovno stigli, raspituju se o potencijalnim partnerima. No, to više nije državna kineska kompanija SEPCO III, nego privatna, i to iz Hong Konga - HTG!
Kako na kraju ne zaključiti - investitori, projekti, kameni temeljci - sve se opet događa uoči i između izbora, kao i do sada, u ciklusima po dvije godine – općinski, opći, općinski...
Projekt KTG - termoelektrane Zenica, kad je najavljen, trebao je biti gotov do sredine 2012. Danas, kad se približavamo izborima 2014., dolazi se do ko zna koje promjene priče, a na licu mjesta i dalje - livada.
Čak da se kojim čudom i nađe pola milijarde KM (kineskog) novca, ostaje pitanje kako se cijeli posao radi bez tendera i provedenih procedura.