„Plata koju sam zarađivao u Banjaluci nije bila dovoljna ni za osnovne potrebe, da ne govorim o putovanjima, ljetovanju i zimovanju. Imao sam 23 godine i odlučio da pokušam nešto novo. Razmišljao sam da odem u Avganistan ili na naftne platforme, ali na kraju sam se odlučio za brod“, kaže Nenad. Dobro poznavanje engleskog jezika omogućilo mu je radno mjesto šefa osoblja na palubi i ostalim otvorenim dijelovima broda. „Mjesečno sam zarađivao 1600 dolara. Zaposleni u restoranima zarađuju oko 1200, dok glavni konobari koji uslužuju goste mogu zaraditi i do 4000 dolara mjesečno. Razlike su velike, sve zavisi na kojoj ste poziciji, sobarice su otprilike plaćene 2500, a najmanje zarađuju čistači, ispod 1000 dolara“, objašnjava naš sagovornik.
Nenad je bogatiji za jedno veliko životno iskustvo, proputovao je cijeli obalski dio Evrope, od Finske i Ukrajine na sjeveru, do Grčke i Italije na jugu. Bahami, Karibi, Kalifornija, samo su neke od destinacija na koje ga je odveo ovaj posao. „Zasiti se čovjek i takvog života, mnogi se zbog kredita moraju stalno vraćati. Kada ste šest mjeseci na brodu, a tri kod kuće, shvatite da ustvari nemate život ni tamo ni ovdje. Zato sam odlučio da ove godine radim na riječnim brodovima u Evropi. Bolji su uslovi, blizu je i često se može doći kući“, objašnjava ovaj mladić koji svoju budućnost ipak vidi u Bosni i Hercegovini.
U potrazi za poslom mladi odlaze i u Katar i Ujedinjene Arapske Emirate gdje rade za tamošnje avio kompanije. Među mladim Tuzlacima najatraktivnija strana destinacijama je Avganistan. Ova ratom pogođena zemlja privukla je mnoge zbog mogućnosti dobre zarade u američkim bazama. Emir Aljukić i Anela Sejdin proveli su godinu dana u Kabulu, radeći administrativne poslove.
„Bio mi je cilj da odem i da nešto zaradim, rekao sam sebi samo godinu dana. Vratio sam se, diplomirao i sad ne znam šta će biti. Ako ne nađem posao, možda opet odem, iako taj novac tamo nije lako zarađen“ kaže Emir. Kao jedan od osnovnih nedostataka u ovom poslu ističe svakako rizik kojem je bio izložen. „Sve zavisi od kampa u kojem se nalazite. U nekim imate bazene i sav mogući komfor, dok u drugim bazama svi radnici obavezno moraju nositi pancir i šljemove jer su napadi i granatiranja svakodnevni. Ja sam lično preživio nekoliko napada na bazu, nije bilo nimalo prijatno dok okolo padaju granate. Činjenica je da su pare ogromne, i to je osnovni motiv koji ljude tjera tamo“, objašnjava mladi Tuzlak.
Njegova sugrađanka, dvadesetpetogodišnja Anela Sejdin takođe nije isključila mogućnost da ponovo ode u Avganistan ili neku afričku zemlju, redovno prati konkurse. Iako se većina djevojaka u potrazi za poslom i novim iskustvima odluči za Ameriku ili neku evropsku zemlju, ona kaže da je ovo mnogo bolja opcija.
Emir Aljukić je godinu dana proveo u Kabulu
„Nisam se vidjela u tome da čuvam djecu u Americi. Htjela sam da zaradim novac, a Avganistan to nudi. Istina je da nije uvijek prijatno, nalazite se u vojnoj bazi, klima je potpuno drugačija ali se čovjek navikne, rata se ne bojim tako da i Irak ili Afrika dolaze u obzir“, objašnjava Anela. Za posao koji je radila u administraciji kaže nije težak, a plata više nego dobra. „Novac s kojim se vratite kući zaista je veliki u odnosu na ono koliko ljudi ovdje zarađuju. Za tri mjececa u Avganistanu može se zaraditi godišnja plata u Bosni. Meni je novac bio osnovni motiv da odem, ali tu su i drugi razlozi kao što je iskustvo, razna poznanstva, svakom bih to preporučila. Kad se vratite kući više cijenite neke stvari“. Anela dodaje da ne želi ostati ovdje, nada se boljem životu u nekoj drugoj zemlji, jer vjeruje da mladi u BiH nemaju budućnost.
„Želja mi je da odem odavde, kada bih imala priliku da dobijem državljanstvo ili radnu vizu odmah bih otišla jer ovdje se mladi nemaju čemu nadati. Ne bi mi bio problem da napustim sve ovo zbog bolje budućnosti“. Omladinska informativna agencija BiH nedavno je sprovela istraživanje među mladima iz BiH, u kojem je čak 81 odsto ispitanih izjavilo da bi iz zemlje otišli već sutra, ukoliko im se ukaže povoljna prilika. Podsjetimo i da je prije nekoliko mjeseci izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma pokazao da je BiH po “odlivu mozgova”, odnosno procentu odlaska studenata i visokoobrazovanih kadrova u inostranstvo, peta najgora zemlja u svijetu. Prema toj analizi, BiH je na 140. mjestu od 144 rangirane zemlje svijeta, a iza nje se nalaze samo Srbija, Burundi, Haiti i Alžir.
Prošle godine izmjerena je do sada najveća nezaposlenost u BIH. Na evidenciji Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine u 2012. bilo je preko pola miliona ljudi.
