“Ako se umjesto tih 47 odsto površina obradi 20 odsto kvalitetnih površina, to je 70.000 do 80.000 hektara novih oraničnih površina. S prinosom od četiri tone žitarica po hektaru, to je 320.000 tona ‘novog’ žita. To je negdje oko 120 do 150 miliona maraka”, argumentuje Sead Jeleč, sekretar Udruženja poljoprivrednika Kantona Sarajevo. Kaže da država ne pomaže poljoprivrednike, koji zbog toga i odustaju od sjetve. Stanje je u RS, ističe, bolje nego u FBiH.

“Od 1996. godine neprestano se smanjuju obrađene površine. Razlozi su brojni, a glavni se ogleda u zapostavljanju stimulacije sjetve. Problem je i u totalno neograničenom uvozu ratarskih proizvoda, a poznato je da naši poljoprivrednici nisu konkurentni farmerima u brojnim evropskim zemljama”, ističe Jeleč.

Da sopstenu zemlju ratari sve više zapuštaju, slaže se i Ljubo Maletić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Semberije, koji kaže da je ta činjenica poražavajuća. “Statistika je u pravu i šteta je što raste korov na takvom zemljištu. Mnogo je poljoprivrednih proizvođača napustilo svoju zemlju zbog nezadovoljstva i nemogućnosti da je obrađuju. Štete su ogromne i neprocjenjive”, upozorava Maletić.

Bojan Kecman, portparol Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, kaže da se od 1.250.000 hektara poljoprivrednog zemljišta u RS, obrađuje nešto više od 300.000 hektara. Podsjećanja radi, Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, izjavio je da će biti zatraženo da se uđe u proces donošenja zakona kako bi bili sankcionisani oni koji imaju zemljište, a ne obrađuju ga.

“Na primjer, zemljište treba da bude oduzeto ako se utvrdi da se nekoliko godina ne obrađuje”, rekao je Dodik.

Nezavisne novine