ONASA: Početkom novembra imenovani ste za direktora Kantonalne bolnice Zenica (KBZ). Šta će biti prioriteti u Vašem narednom četverogodišnjem mandatu?

        ŠIŠIĆ: Kantonlna bolnica Zenica treba da bude prepoznatljiva zdravstvena ustanova u BiH po svojim organizacionim i kadrovskim resursima i uslugama koje pruža svojim korisnicima. U našoj viziji treba da budemo referalni, regionalni lider i centar za pružanje medicinskih usluga visokog kvaliteta iz oblasti bolničke zdravstvene zaštite na regiji Srednje Bosne i šire. Treba da budemo klinička ustanova koja će razvijati i unapređivati naučno-istraživačku i nastavnu djelatnost za sve profile medicinskog osoblja, da pružamo usluge najvišeg nivoa sigurnosti i kvalitete, da budemo ustanova u kojoj su pacijenti zadovoljni pruženim zdravstvenim uslugama, te ustanova u kojoj će postojati uslovi u kojima će se vrednovati rad, znanje i vještine svih zaposlenih.
        Ovo jesu visoki standardi i teški ciljevi. Međutim, iskustvo me je naučilo da bez visoko postavljene ljestvice nema kvalitativnog iskoraka, nema bilo kakvog napretka. U realizaciji ovih nakana me ohrabruju dvije stvari: znanje i tradicija Bolnice i opredjeljene i ranije i sadašnje Vlade da nam pruži podršku u ovim nastojanjima.

        ONASA: Kakav je nivo kvaliteta zdravstvenih usluga u KBZ, da li je Bolnica kadrovski popunjena, te da li je opremljena odgovarajućom medicinskom opremom?

        ŠIŠIĆ: KBZ je javna ustanova čija je osnovna djelatnost definisana Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o osnivanju Kantonalne bolnice. Bolnica pruža usluge sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite. Zapravo kroz rad 26 medicinskih službi pruža sve vidove sekundarne zdravstvene zaštite, a kroz usluge hemodijalize, humane reprodukcije, neurohirurgije, HIV-a, onkologije, i drugih hirurških disciplina pruža i usluge tercijernog nivoa koje su do skora obavljali klinički centri u Tuzli i Sarajevu.To je snažan iskorak, ali i izazov da održimo ovaj nivo i dalje unaprijedimo i proširimo rad u tom dijelu pružanja usluga, posebno imamo li u vidu standarde koji postoje danas u Federaciji i BiH.
        I pored činjenice da je posljednih godina učinila ogromne napore da osigura potreban kadar, Bolnica je i danas u poziciji da ima nedovoljan broj specijalista, posebno specijalista usmjerene specijalizacije. Mnoge kolege su u fazi izrastanja u visokostručne kadrove i tek će za koju godinu moći u potpunosti preuzeti najodgovornije zadatke. Imamo i problem neusklađenosti standarda i normativa koji su preuzeti iz ranije države što uzrokuje poteškoće u realizaciji već prihvaćenih programa.To u mnogome otežava rad bolnice.
        Naravno, manji problem su kadrovi sa višom spremom (VŠ) koji nisu sistemski riješeni na razini države i kadar sa srednjom stručnom spremom (SSS) od kojih u mnogome ovisi kvalitet medicinske usluge. Kada je riječ o opremi ona je dobrim dijelom obnovljena, ali postoji i dalje veoma značajna potreba za obnovom i nabavkom nove opreme, posebno u pojedinim službama. Razvoj informacionih sistema je u toku što će omogućiti brži protok informacija i ideja unutar pojedinih službi u Bolnici.

        ONASA: Koji su problemi sa kojima se najčešće susreću ljekari KBZ?

        ŠIŠIĆ: Više je značajnih problema, a evo ja ću akcentirati nekoliko. Prostor u kojem bolnica radi je nezadovoljavajući. Ukupna površina je nedovoljna, a situacija je još nepovoljnija kada se posmatraju normativne potrebe za pojedine službe. Značajan dio prostora je u starim zgradama, paviljonski tip gradnje, koje su prije svega po pitanju smještaja bolesnika, hirurških sala, intenzivnih jedinica, uslužnih servisa, instalacija, neadekvatne trenutnim potrebama službi i Bolnice kao cjeline. Zato usluge i ne mogu biti na nivou naših želja. Značajna je potreba za novom opremom koja prati i nivo pružene usluge, posebno u dijelu dijagnostike, kako invazivne tako i neinvazivne, i terapije kod internističkih i kod hirurških grana. Zatim, tu je veliki pritisak pacijenata na bolničke kapacitete mada imaju lakše povrede i bolesti koji bi se morale zbrinuti izvan bolnice, u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
        Problem su nedostajuća materijalna sredstva za planirane edukacije kojima se stiču nova znanja i ovladava novim vještinama, a koja je jedan od najboljih načina za pružanje novih i kvaitetnijih usluga. Bez obrazovanog ljekara nemoguća je dobra zdravstvena usluga, a ovo je moguće jedino kroz permanentnu edukaciju. Svakako je važno kazati da je povećanje standarda ljekara i drugog osoblja važna pretpostavka, na čemu ćemo morati raditi sa osnivačem.

        ONASA: Vrijeme je recesije i smanjenja budžetskih izdvajanja. Koliko ste zadovoljni finansijskom podrškom koju Vam pruža Vlada Zeničko-dobojskog kantona (ZDK)?

        ŠIŠIĆ: KBZ se redovno finasira iz doprinosa obaveznog zdravstvenog osiguranja zaključivanjem ugovora o finansiranju zdravstvenih ustanova sa Zavodom zdravstvenog osiguranja ZDK. Naravno tu su i ugovori sa Federalnim zavodom zdravstvenog osiguranja (FZZO) i vlastiti prihodi iz dijela usluga koje pružamo drugim kantonima. Međutim, u dijelu investicija i investicijsko-tekućeg održavanja imamo stanovitih problema. Naime, prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, osnivač je dužan osigurati ta sredstva koje Bolnica već duže vrijeme neuspijeva osigurati u budžetu ZDK. Posebno je to veliki problem u vrijeme recesije.To je sudbina svih siromašnih kantona. Riješenje je u planiranju tih sredstava u kantonima, a dijelom i pomoć od Federacije BiH i države.

        ONASA: Kako ocjenjujete saradnju sa kliničkim centrima u Sarajevu i Tuzli?

        ŠIŠIĆ: Povezivanje i saradnja sa drugim zdravstvenim ustanovama je neminovnost i potreba. Saradnju sa drugim zdravstvenim ustanovama i institucijama i centrima za obrazovanje, edukaciju i  istraživanje posebno sa oba klinička centra ostvarujemo u procesu provođenja specijalizacija i usmjerenih specijalizacija.
        Veoma je značajna saradnja u dijelu nastavka liječenja u tercijarnom dijelu zdravstvene zaštite za koje Kantonalna bolnica nema kapaciteta i koje su u nadležnosti kliničkih centara. Klinički centri su referalni centri za pojedine visoko sofisticirane usluge koje su veoma skupe i traže posebne uvjete, kadrovske potencijale i dijagnostiku. Mi nismo nezadovoljni, ali se ta saradnja mora unaprijediti. Mi moramo priznati da je prisutan osjećaj monopoliziranja određenih segmenata od pojedinih službi.
        Smatram da postoji potreba i prostor za intenzivniju saradnju, razmjenu znanja i vještina i međusobnog približavanja. Mi smo mala zemlja koja ima skromnna finansijska sredstva, a s druge strane, proces decentralizacije usluga uz racionalnije korištenje i bolju organizaciju su prirodan put unaprjeđenja zdravstvene zaštite. Naš primarni interes je biti na usluzi pacijentima i njima olakšati inače teške trenutke bolesti.

        ONASA: Kako je prema, Vašem mišljenju, moguće riješiti dugogodišnje probleme liječenja građana opština koje su geografski bliže Sarajevu nego Zenici (npr. građani Olova zdravstvene usluge dobijaju u Zenici umjesto u Sarajevu koje im je bliže)?

        ŠIŠIĆ:To su već dugogodišnji problemi ali oni su refleksija ukupnih odnosa u državi i to je nužno imati u vidu. Mi smo uspjeli boljom organizacijom vanbolničke službe odnosno ambulantno polikliničkom zaštitom neke probleme umanjiti i riješiti. Jedan dio tih usluga sada već pružaju rubne opštine same i to je regulisano ugovorima sa Zavodom zdravstvenog osiguranja.
        Građani Olova ovaj problem i najviše osjete i na to moramo svi biti osjetljivi. Mišljenja sam da se tu moraju iznaći kvalitenija rješenja na relaciji dva zavoda zdravstvenog osiguranja, ZDK i Kantona Sarajevo, odnosno dvije vlade.

        ONASA: Prema Vašem mišljenju, kakvo je generalno stanje u zdravstvu u BiH danas?

        ŠIŠIĆ: Pitanje je suštinsko i najvažnije. Zdravstveni sistem u Republici Srpskoj (RS) se trenutno pokazao efikasnijim, a kada je Federacija BiH u pitanju tu imamo značajan problem. Finansiranje zdravstva je kantonalna nadležnost dok je većina kantona siromašna i ne osigurava takav kvalitet zdravstvene zaštite i paket usluga kojima neće biti diskriminacije i neravnopravnosti koja je na sceni u Federaciji BiH. To je nepravedno i kao takvo neodrživo.
        S druge strane, Federalno ministarstvo zdravstva ima ograničena sredstva kojima treba da interveniše kako bi se ovaj nesrazmjer ublažio. Dakako, ustavna pozicija Federalnog ministarstva, koja je više koordinirajuća, a manje subordinirajuća, ne daje dovoljno prostora za neke konkretnije iskorake u saniranju rascjepkanog zdravstvenog sistema. Sistem treba kanalisati i osigurati ravnopravno finansiranje. Reforma zdravstva mora biti pokrenuta s ciljem decentralizacije koja mora donijeti korist pacijentu. Krovni zakon na nivou države mora biti strategija i dugoročan cilj iz jednog jednostavnog razloga, a to su pristupni fondovi Evropske unije koji poznaju samo državu kao sagovornika, a nikako entitete ili kantone. To su mogući izvori finansiranja dobrih i kvalitetnih projekata kojima bi se mogli riješiti neki od gorućih problema u nabavci opreme, kao i problemi u razvoju prostornih kapaciteta.

        ONASA: Koliko Vaša ustanova pridaje pažnje edukaciji kadrova?

        ŠIŠIĆ: Realizacija zacrtanih ciljeva (pozicioniranje bolnice kao jedne od vodećih zdravstvenih ustanova u BiH, razvoja visoko sofisticiranih usluga, stavljanje korisnika u centar pažnje i unapređenje osposobljenosti zdravstvenih profesionalaca...) govore u prilog potrebe za permanentnom edukacijom. Ovom se problemu do sada nije sistemski i sistematski prilazilo. Zato su potrebna veća materijalna sredstva, ali i bolja organizacija. Mi ćemo formirati grupu koja će imati primaran zadatak da prati edukaciju ljekara odnosno medicinskog osoblja i da predlaže projekte u skladu sa propisima Evropske unije.
        S druge strane, bolja koordinacija i saradnja zdrastvenih ustanova u državi može unaprijediti dosadašnji način edukacije i usavršavanja. Puno je projekata o kojima se ponekad ne zna ili malo zna. Konkretno, mi u Zenici želimo da unaprijedimo dosadašnju saradnju sa Regijom Piemonte u Italija, sa kojom smo do sada puno toga uradili. Ovo je primjer saradnje na obostranu korist, gdje vidimo svoju šansu u budućnosti.

        ONASA: Koje projekte trenutno realizira KBZ?   

        ŠIŠIĆ: Trenutno je u toku realizacija projekta radioterapije kao četvrtog centra u državi. Projekat je pri kraju i nadam se da ćemo ga uz pomoć ZDK i Regije Piemonte, koja je većim dijelom financirala ovaj projekat, uspješno završiti i pustiti u rad. Realizacija kreditnog aranžmana za izgradnju centralnog operativnog i centralnog energetskog projekta je većim dijelom završena putem austrijskog kredita. Vladi ZDK je upućen nacrt ugovora i veći dio procedura je završen. Tu je i nastavak informatizacije Bolnice, kao i nastavak uvođenja kontrole kvaliteta u i sigurnosti pružanja zdravstvene usluge kroz projekat saradnje sa Agencijom za sigurnost i kontrolu kvalitete usluga, te realizacija adaptacije odjela hematonkologije, kao i adaptacija i opremanje koronarne jedinice. Tu je i više drugih manjih projekata za koje je potrebno pronaći izvore finansiranja, što je danas, posebno u vrijeme recesije dosta teško, ali ne i neizvodivo. Naravno, dobra bolnice su prije svega dobro i stručno osoblje koje će imati volje i htijenja da unapređuje svoj rad i usluge našim pacijentima.
        Na kraju, niko ne smije biti zadovoljan sa postojećim stanjem, ne zato što je loše, već zato što može biti daleko bolje i zato su nova vizija i promjene koje iz nje proizilaze neophodne. Realizacija ove vizije se može ostvariti samo uz maksimalno angažovanje svih zaposlenih počevši od portirske službe do šefova službi i direktora. Programi ušteda i racionalnijeg korištenja svih resursa mogu stvoriti uslove za nadilaženje određenih negativnih kretanja u državi. S obzirom na to da je zdravstvo skupa 'igra= čka' nužna je puna podrška organa i institucija ZDK i Federacije BiH. Treba znati da strukturne promjene zahtijevaju vrijeme pa se one ne mogu završiti u jednom mandatnom periodu, ali se mora odnekud početi, da bi se nekada završilo.

 {!jomcomment}