Najopasnija zemlja za novinare je Meksiko, s najmanje 12 žrtava od januara.

Pakistan je druga po redu zemlja s 11 ubijenih, uglavnom u zonama koje graniče s Afganistanom.

Irak je treća najopasnija zemlja, sa sedam mrtvih, koliko je bilo i u Libiji.

Filipini su na petom mjestu s Brazilom, gdje je šest ubijenih i Hondurasom s istim brojem. Slijede Jemen s pet mrtvih novinara, Somalija sa četri, Afganistan sa tri, Indija sa tri, Egipat sa tri, Rusija i Peru sa po tri ubijena novinara.

Dva novinara su ubijena u Bahreinu i dva na Tajlandu. Po jedan novinar je ubijen u Azerbejdžanu, Boliviji, Kini, Kolumbiji, Obali Sonovače, Gazi, Gvatemali, Haitiju, Nepalu, Nigeriji, Ugandi, Panami, Demokratskoj Republici Kongo, Dominikanskoj Republici, Salvadoru. Sierra Leoneu, Siriji, Tunisu, Ukrajini, Venecueli i Vijetnamu.

Po regijama, Latinska Amerika je u jednoj godini imala 35 ubijenih novinara, a Azija 30.

Na srednjem istoku, gdje spada i sjeverna Afrika, ubijeno je 28 novinara zbog nemira u nekoliko arapskih zemalja.

Osam novinara je ubijeno u ostalom dijelu Afrike.

U Evropi, tri novinara su mrtva u Rusiji i jedan u Ukrajini.

Novinarke su naročito platile tešku cijenu za vrijeme "arapskog proljeća" jer je bilo nekoliko slučajeva seksualnog napastovanja  u Egiptu i Libiji.

Više od dvije trećine novinara, 68, ubijeno je u zemljama koje su prolazile kroiz konfliktini period (otvoreni rat, narodne pobune, krvave represije, terorizam, kriminal velikih razmjera), a ostali su ubijeni u mirnim zemljama.