Upitao bi se kontroverzni sarajevski umjetnik, majstor za performans. Evo na Smetovima pored Zenice. Na sjevernim padinama ovog izletišta još se zadržale plohe snijega u kojima djeca svojim kikotom samo potvrđuju tu bujicu radosti a njih se ne da prevariti. Znaju djeca. Šetaju svi, i zaljubljeni i oni koji to ne znaju biti.
Šetaju oni narušenog zdravlja jer im godi i zrak i staza koja vijuga do spomenika iz čak dva prošla rata. Odatle se mjerka Zenica i njeni dimnjaci ali i prirodno nabijena kotlina u kojom nema valjanog strujanja zraka. Samo dim! Paraglajderi nisu baš u savezu sa vjetrom pa im se teško diže ona naprava za letenje. Nakon nekoliko pokušaja, hrabrost i mladost u paketu lete iznad ogoljele šume u nizine. Prizor za oči od kojeg zastaje dah. I opet džaba!
Oni inovativniji su od ostataka snijega baš tu pored spomenika oblikovali dva snješka koje evo zbog svoje zaljubljenosti kako sam ih našao da se drže za ruke nazvah, Smetovski snjeguljići. Vole se i ako ne puhne jugo do ujutro oni će se od ljubavi istopiti. Danas su najljepši spomenik. Spomenik ljubavi koji nije potekao iz rata.
Nekima je izlazak u prirodu samo roštilj i popratne tekućine koje se toče na gajbu. Svako prema svome ćejfu. Neki opet igraju lopte, košarke, odbojke, svakom po volji.Ima se gdje. Vlasnik restorana tu pored parkinga trlja ruke. Brojka današnjih posjetitelja je impozantna.
I sve bi bilo kao u onoj bajci Snježana i sedam patuljaka da se pokondirene glave nisu pobrinule da umjesto djece ili ti svoje draže polovine na Smetove ne dovedu psa. Bilo ih je svake vrste od onih krvoločnih do onih friziranih i manikiranih po zadnjem kriku mode. Tako sva pamet tih skorojevićkih „trendovnjaka“ visila je na kanafi. Djeca i roditelji podozrivo su prolazili pored četveronožnih spodoba.
Tako se ovo idilično mjesto pretvori u šetalište za Snježanu i makar sedamdeset pasuljaka (čitaj pasa, ama cuke kao i sva ostala šćenad.op.a). Ne obazirući se, mada mi nije svejedno hvatao sam još koji trenutak ljepote da zabilježim i uslikam. Pa evo dijelim, jer priroda je čovjeku najpreča. Zvijeri će već nekako naći sebi mjesta. I nije nužno na kanafi!
Autor teksta i fotografija: Said Šteta
KLIKNI OVDJE DA VIDIŠ FOTO GALERIJU
..