- Moram glasati, jer, ako to ne uradim, uzet će moj listić i zaokružiti ga umjesto mene. S glasanjem ostaje nada da će se nešto promijeniti. Neizlaskom na birališta dajem im za pravo sve ovo što nam rade, dajem im dozvolu da nastave. A rade nam svašta. Ja sam živio s ocem u kući. Sada su pomogli da se uradi dio kuće, taman da smjeste oca, a ja sam ostao na ulici. Kažu, budi opet podstanar negdje, sada valjda za pare. Bez posla sam, bez ičega. Ne tražim novac, da mi je samo dvije sobe obnoviti da imam gdje sa ženom i djecom - priča Hazić.
U kasarni "Sedma muslimanska brigada" još žive 34 člana 12 porodica, od predškolskog uzrasta do penzionera.
- Jedino je "Avaz" do sada objavljivao ono što kažemo, pa i sada napišite da su nas svi zaboravili. Kao da je i nas voda odnijela. Od Bajrama do danas vi ste prvi koji ste nam ušli. Da mogu, glasao bih za ove vojnike, narod koji je pomogao, obične ljude. Vlast nas je izdala, zaboravila. Dobio sam nešto materijala, nedovoljno, ali sam dobivao. Ali, nemam više novca za ugradnju, bez posla sam, jedem što mi drugi skuhaju. Dobio sam 300 cigli, ne znam može li se i kokošinjac ozidati time - ogorčen je Zahid Dedić.
Nevzeta i Rabiju Dedić srećemo na hodniku jedne od zgrada kasarne. Rabija je krenula po lijekove teško bolesnom i slabo pokretnom mužu. Uz bolesnog sina i kćerku, Rabija kaže da je raspamećena, jer polako shvata da ih svi napuštaju.
- Muž je izašao iz bolnice, za koju sedmicu treba na operaciju. Ovdje stojimo i gledamo šta ćemo sa sobom. Nemamo kuće, nemamo ništa. Onda gledamo ove na vlasti koji su nas zaboravili čim se razvedrilo. Ne znam gdje ćemo - kaže Rabija.
Ni Ramiza Mulabdić ne može se vratiti u Ciganski Potok, najteže stradali dio Topčić-Polja. Njena komšinica Saliha Ahmetspahić nam se požalila:
- Niko nam se nije obratio, nije došao da pomogne. Pomoći je bilo za Topčić-Polje, narodu hvala, ali i ono materijala što je došlo ugrabili su uglavnom oni koji su manje stradali. Dok su oni najteže pogođeni čistili da dođu do svojih kuća, drugi su sakupljali donacije. Većina političara i ne zna da u kasarni ima još izbjeglica. Dok nas je ovdje bilo 800, bile su TV kuće, mediji, dolazila je pomoć. Sada su nam rekli da "nisu znali da još ima ljudi", svi smo zaboravljeni, a sutra treba izaći i glasati. Kako su oni prema nama, tako ćemo i mi njima.
Svi odreda hvale pripadnike Oružanih snaga koji, uz svoje vojne obaveze, neprestano na terenu pomažu poplavljenim područjima, ali se i u samoj kasarni brinu o onima koji se ne mogu vratiti na svoja ognjišta. Posebno su, kako kažu, zahvalni izvršnom oficiru majoru Edinu Taliću i njegovim momcima i navode ih kao primjer humanosti i profesionalizma.