Mnogi nekadašnji privredni giganti, poput UNIS-a, Hidrogradnje, Šipada, Energoinvesta, imali su desetine poslovnih prostora, hala, zemljišta u bivšim jugoslovenskim republikama. Samo u Hrvatskoj procjenjuje se da su bh. firme imale 22 odmarališta. Pravobranilaštvo BiH više od sedam godina vodi pravnu bitku na sudovima u Republici Hrvatskoj za uknjižbu prava vlasništva na objektima koji su pripali BiH, ali bez uspjeha. Istovremeno, u Republici Hrvatskoj propada imovina BiH vrijedna na desetine miliona eura. Samo u malom hrvatskom mjestu Gradac bh. firme posjeduju 66.000 kvadratnih metara hotelskog prostora. Prema broju objekata, najviše potraživanja imaju Agrokomerc, Šipad Export-Import, Šipad Komerc i Fabrika duhana Sarajevo.
Po Sporazumu o sukcesiji imovine bivše SFRJ, BiH je pripala vila “Aurora” Trsteno, u Dubrovniku vila “Erika” (Bosanka). Kao imovina BiH treba biti upisan i hotel “Vis II” na Lapadu, također u Dubrovniku. BiH od imovine na području Dubrovnika potražuje i zemljište, te bolnice u Cavtatu: objekat i zemljište površine 5.000 kvadratnih metara. Među imovinom koja je u vlasništvu BiH na teritoriji Hrvatske nalazi se i kuća i zemljište u Omišu, a i pitanje Luke Šibenik koja je u vlasništvu Šipada nikad nije riješeno. U Srbiji je samo Agrokomerc imao 21 objekat, a Šipad 60-ak objekata. Ekonomski analitičar iz Vanjskotrgovinske komore BiH Duljko Hasić kaže da ni vlast u Bosni i Hercegovini proteklih godina nije pokazivala interes da zaštiti državnu imovinu.
„Nažalost, nije bilo spremnosti, nije bilo koordinacije između tih organa, onih koji su odgovorni, koji su zaduženi da evidentiraju, štite, stave u funkciju ili eventualno prodaju, kako bi mogli imati odgovarajuće koristi“, kaže Hasić. Hasić objašnjava da se dio imovine izgubio i pojavom raznih mešetara koji su prodavali tu imovinu u bescijenje na osnovu falsifikovanih dokumenata, a nije zabilježen niti jedan slučaj sudskog gonjenja istih, uprkos činjenici da bi se moglo ući tome u trag.
„Slučaj Luke u Šibeniku zorno govori o nekoordinaciji organa i mešetarenju pojedinaca, da vrijednost od 200 miliona maraka mogu pojedinci priskrbiti i na nelegalan način povlačiti određene poteze bez sankcija. I dalje je sporan taj objekat, uključujući i mnogo drugih objekata imovine Bosne i Hercegovine koja se nalazi na teritoriji susjednih zemalja“, navodi on. Gubici su stvoreni jer imovina nije u funkciji. Neko je drugi koristi i preduzeća koja su formirana na njoj su pred stečajem i time se gubi mnogo imovine. S druge strane, tokom i nakon rata pojavili su se i mešetari koji su navodno posredovali u vraćanju imovine, ali je rezultat otuđenje iste. Iskustvo sa otuđenjem dijela imovine imali su i u Šipad Komercu. Šipad Komerc prije rata je u Srbiji imao 52 nekretnine. Saloni za namještaj, stovarišta za građevinski materijal, skladišta i kancelarijski prostori ukupne površine oko 50.000 metara kvadratnih bili su vrijedni oko 87,2 miliona maraka. Direktor Šipad Komerca Hamza Kazazić kaže da su imovinu vraćali sudskim putem.
„U Srbiji smo vratili dvadeset, ima i druga firma koja normalno radi i ima još dvadeset objekata koji su pod našom kontrolom. Imamo dvije firme gore, a u Srbiji imate prisutne probleme pojedinaca koji mašu da je to njihov objekat, pa se onda tužakaš. To je nebitno, to se sve mora.“ Iako je uoči ulaska Hrvatske u Evropsku uniju prva dama tamošnje diplomatije Vesna Pusić rekla da će rješavanje imovinsko pravnih odnosa sa susjedima, a time i BiH, biti prioritet u ovom periodu, Hasić napominje da je to pitanje trebalo biti riješeno ranije jer približavanje granica EU otežava položaj Bosni i Hercegovini.
„Situacija se dosta usložila s obzirom da je sada adresa na relaciji Sarajevo -Brisel, a sve manje na relaciji Sarajevo - Zagreb, tako da se čini da su i vlasti Bosne i Hercegovine ovo pitanje ostavile postrani. Naime, nije bilo onih dodatnih radnji koje bi pomogle na implementaciji aneksa koje se odnose prvenstveno na potpisivanju imovinsko-pravnih regulativa, odnosno zakonskih propisa. I evo došli smo do situacije da je i dalje imovina na teritoriji Hrvatske van kontrole izvornih vlasnika", ističe on.
Godinama vlast u BiH formira komisije i obećava formiranje direkcija koje bi se bavile popisom i povratom imovine bh. privrednih subjekata. No to se još nije desilo. U Republici Srpskoj uspjeli su dio imovine preduzeća u Srbiji vratiti na osnovu Sporazuma o specijalnim i paralelnim vezama između Srbije i RS. U Federaciji je situacija nepromijenjena. Do sada je BiH za povrat svoje imovine pokrenula tridesetak sudskih sporova u Zagrebu, Beogradu, Splitu, Podgorici, Herceg-Novom. Proteklih godina odjel Agencije za privatizaciju FBiH, formiran 2005. godine, pokušao je sudskim putem vratiti dio imovine. Senad Rahimić, pomoćnik direktora za pasivni podbilans Agencije za privatizaciju FBiH, kaže:
„U Srbiji je riješena jedna tužba vezano za povrat imovine, ali u prvom stepenu, dva UNIS-a, Pretis i Pretis d.d., presuda je donijeta u korist preduzeća, odnosno Federacije. Međutim, tuženi su uložili žalbu i sada se taj predmet nalazi na drugostepenom sudu. Dobili smo još jednu presudu u korist Federacije gdje smo se mi pojavili pred sudom za stečaj nad preduzećem Agrokomerc Beograd, i tu presudu dobili smo u našu korist. Ostale tužbe vezano za povrat imovine nalaze se uglavnom pred prvostepenim sudovima, i u Srbiji i u Hrvatskoj.“ No Agencija za privatizaciju nema ni dovoljno novca ni ljudskih kapaciteta da se posveti sudskim procesima, a vlasnik te imovine, odnosno Vlada FBiH ne može priskrbiti parlamentarnu većinu za formiranje direkcije i fonda za te namjene. Prema posljednjim procjenama, riječ je o minimalno milijardu KM vrijednosti imovine, koja će i dalje propadati - dok se Bosna i Hercegovina zadužuje kod međunarodnih finansijskih institucija.
