21 Novembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
utorak, 15 Juli 2014 04:50

Džemaludin Šestić

Džemaludin Šestić rođen je 1929.godine u Zenici. Pripada prvoj generaciji zeničkih gimnazijalaca koju je završio u junu 1949. godine. Iste godine upisao je Veterinarski fakultet u Zagrebu jer Sarajevo u to vrijeme nije imalo ovaj fakultet. Godine 1955. mr.vet. Šestić završio je Veterinarski fakultet. Nakon okončanja fakulteta otišao je na jednogodišnje služenje vojske u Sloveniji i Srbiji. Počeo je raditi u Tržnoj upravi za veterinarstvo koja je imala svoju laboratoriju i klaonicu. U Danskoj i Njemačkoj bio je na praksi iz struke te je iz Tržne uprave prešao u Veterinarsku stanicu u Zenici. Međutim, ukazala mu se prilika da počne raditi u novoosnovanoj Veterinarskoj stanici u Vitezu te je prešao u Vitez.

 

-„Bio sam prvi veterinar u historiji Viteza. Učio sam ljude kako držati životinje, kako ih hraniti, kako se ponašati prema njima. Naročito sam volio pomagati životinjama da donesu mlade na svijet. Sjećam se, jednog zimskog dana došao mi je čovjek iz Travnika i molio me za pomoć. Pješice, po dubokom snijegu išli smo do jednog planinskog sela kod Doca. Došli smo tek oko ponoći. Krava je bila smještena u maloj štalici i tu je bilo tijesno pa smo je prebacili u kuću i telio sam je u sobi u kojoj su spavale žene i djeca. Krava se uspješno otelila, a poslije toga sam se vozom vratio u Vitez. Taj mi je događaj ostao upečatljiv i rado ga se sjećam“-ispričao je mr.vet. Šestić.

 

Biti veterinar humano je zanimanje, interesantno i uvijek ste u komunikaciji s ljudima, a naročito životinjama. Veterinari im pomažu da ozdrave, nastoje im odagnati bol, zaštiti ih, olakšati, a upravo jedan takav gest ispričao nam je mr.vet. Šestić:

 

-„Imao sam pacijenta iz šume, konja kojem se trn od 8 cm zabio u oko. Dao sam mu anestetik i izvado trn, a on mi je od silne zahvalnosti što sam ga „kutarisao“ bola naslonio glavu na rame. Bio je to veliki konj, glava mu je bila teška cca 25 kg. Trpio sam tu težinu na svom ramenu jer nisam želio da mu narušim taj gest zahvalnosti čitavih 15 minuta dok sam nije podigao glavu. To su predivne stvari koje vam se dese i koje zapamtite cijeli život“.

 

Godine 1969. mr.vet Šestić došao je u Zenicu i počeo raditi kao veterinarski inspektor sve do 1986.godine kada je prešao u „Zmajevac“ i radio kao Upravnik klaonice i hladnjače u Perinom Hanu. Kaže da se u Zenicu vratio najviše zbog blizne porodice i jer je ovo njegov rodni grad. Nikada se nije pokajao što je po struci veterinar i mnogo je volio terenski, praktični rad koji nije mogao raditi prelaskom u Zmajevac u kojem je radio sve do 1994. godine odnosno do odlaska u penziju.

 

-„Svoje prve penzionerske dane posvetio sam radeći u Centru za istraživanje ratnih zločina, zločina genocida nad Bošnjacima na čijem čelu je bio g. Ragib Hadžić. Bavili smo se prikupljanjem dokumenata o zločinima u BiH. Učestvovali smo na Međunarodnom kongresu u Bonu, a sve svoje dokumente koje smo prikupili predali smo Institutu za istraživanje ratnih zločina Sarajevo“ –rekao je mr.vet. Šestić koji je od 1985. do danas saradnik lista IZ „Preporod“ iz Sarajeva, također bio je saradnik Takvima, Misbaha iz Mostara i sl.

 

Danas vrijeme provodi čitajući, pišući, gledajući emisije o životinjama…

 

-„Ranije su ljudi bili bolji. Danas se ponašaju loše prema životinjama i prema čovjeku. Ranije su djeca bila odgojena da poštuju svoje roditelje, rodbinu, komšije, manje je bilo ubistava, kriminala…ili smo mi manje znali jer danas imamo više sredstava komuniciranja. Međutim, danas je porodica narušena. Ne živi se u porodičnim uslovima, mnogo je razvoda, o djeci se nerijetko brine baka, odgaja ih ulica, dostupan im je alkohol, sve negativnosti koje ulica nosi sa sobom. Bila su ono bolja vremena. U socijalizmu je policija držala kontrolu i svi su bili bezbjedni, a danas niko nije bezbjedan“ – poručio je mr.vet. Šestić.

 

www.zeda.ba