Sada već mjesec dana nakon poplava samo obilazi kuću u velikoj mjeri uništenu u klizištu.

Sreli smo Muhameda, lica izbrazdanog životnim borama, podno kuće u kojoj je nekad živio sa ženom, kako nemoćno gleda u njenom pravcu i dalje svaki dan očekujući pomoć da bi se u svoj dom mogao vratiti.

Kaže da su mještani Točić-Polja zaboravljeni od svih i ostavljeni na vjetrometini urušenih života. Kaže da su i nakon mjesec dana poneke kuće tek djelimično otkopane od nanosa blata i stijena, kojim su mnoge od njih u potpunosti bile zatrpane ili uništene usljed aktiviranog klizišta.

- U mojoj kući dvije sobe i hodnik su poplavljeni. Kuća još nije uslovna za život jer svana nije raščišćen prilaz od zemlje i blata. Kada je poplava počela i pokrenuto klizište zadnji sam izašao iz svog komšiluka, bos sam napustio kuću i pobjegao u zadnji čas - prisjeća se Muhamed.

Kaže da taj dio sela još nema vodu, dok je struja tek prije sedam dana priključena. Poneka prodavnica u selu počela je s radom, kao i pošta, ali se najviše žali na lošu koordinaciju u raščićavanju kuća i ulica, te nedostatak konkretne pomoći od vlasti.

Također navodi da još nijedna komisija nije potvrdila da li je uopće moguć povratak i izgradnja novih kuća na mjestu klizišta, jer se većina mještana boji ponavljanja prirodne nesreće istih razmjera.

Osim kuće, Muhamed je u ovoj nesreći ostao i bez velikog dijela obradivog zemljišta - oko 1.700 metara kvadratnih, te tri dunuma livade i dunuma šume, koje je klizište u potpunosti zbrisalo s lica zemlje.

- Na tom sam zemljištu sijao sam da ne bih zavisio od države, a sada nemam ni glavicu luka za ručak. Kako ćemo tek preživljavati kada dođe zima? Od moje penzije od 370 KM živi nas troje. Ponekad dođe pomoć u selo, a to vam je kao u filmu "Maratonci trče počasni krug" - moraš trčati kada je dopreme, inače zakasniš - završava Muhamed priču o životu u Topčić-Polju.