G. ZORANU PETRIČEVIĆU:
U POVODU ,,DOPUNSKOG IZVJEŠTAJA SUDIJA''
Poštovani G. Petričević,
Najprije da kažem da sam bio u velikoj dilemi – da li uopšte da reagujem na tekst sudija utakmice ,,Čelik'' – ,,Izviđač'', 26. aprila u Zenici, gospode Kambe-rovića i Šabića, a onda sam ,,skontao'' da mi je dužnost da se oglasim, pa sam odlučio da kratko kažem šta mislim o tome.
Odmah da istaknem: svim sudijama prije utakmice i inače uvijek kažem – ,,sudite realno, sudite bez pritisaka'', jer znam da postoje raznorazni pritisci. Ja nikada nikome u svojoj dugoj i zašto ne reć - uspješnoj karijeri nisam ništa nikada nikome nemoralno nudio ili obećao ne samo u kontekstu rukometa, nego inače, i ko mi pokaže i dokaže bilo šta u tom kontekstu – sam sebi ću presuditi: izvršiću javno samospaljivanje! Ako i kada imam svoj ili klupski novac na raspolaganju (a stanje u finansijama kluba svima je poznato) mi (ja) nagrađujem svoje igrače za dobre igre i pobjede i - nikoga više!
Za sudijski ,,Dopusnski izvještaj'' sa utakmice Čelik – Izviđač mogu reći samo sljedeće: da sam iznenađen pominjanjem mog imena u negativnom konte-kstu. Decenijama gradim i izgradio sam svoj imidž prema svakom – korektan i pošten odnos prema svima, poznaje me čitava Bosne i Hercegovina i bivša Jugoslavija, pa i šire.
Gospodo Kamberović i Šabić - ja uvijek kažem, a evo i sada javno ponavljam - da vjerujem u Vaše sudijsko znanje i sposobnosti, ali kod sudija se uvijek plašim pritisaka i atmosfere, što može, nekada čak i nesvjesno, uticati na suđenje i greške koje se i ne žele. Uostalom, sami ste mi rekli - da imate strašane pritisake ,, s druge strane - iz Ljubuškog i šire''.
Od svega što su gospoda Kaberović i Šabić napisali u odnosu na mene - istina je da sam se korektno pozdravio s njima nakon utakmice i čestitao im što su ovu izuzetno tešku utakmicu uspješno priveli kraju, te da su me u poluvre-menu zamolili da ,,malo smirim trenera Antovića i zvaničnog predstavnika Čelika Ahmića zbog burnih njihovh reagovanja'', jer će ih ,,inače kazniti'', što sam i učinio: otišao u poluvremenu kod Antrovića i Ahmića i zamolio ih da se smire, da umire i sebe i igrače...
Što se tiče poziva na ,,kafu ili večeru'' - da, istna je da sam ih pozvao nakon utakmice ,,na kafu ili večeru'', ali želim istaći sljedeće: da uvijek, nakon sva-ke utakmikce, sva službena lica, bukvalno sva, sa svih utakmica gdje je ,,Čelik'' domaćin, bez obzira da li smo mi pobijedili ili izgubili utakmicu, ja pozovem sudije, delegata, predstavnike protivničke ekipe - da nakon utakmice ,,sjedne-mo na kafu li večeru'', jer sport smatram ,,ratom'' dvije ekipe samo 60 minu-ta, dok utakmica traje, a nakon toga smatram da sport treba biti druženje i sportsko prijateljstvo. Na kraju da kažem i ovo: uvijek sam počastio i predsta-vnike klubova i zvanična lica – isključivo iz svog džepa, a ne na račun RK ,,Čelika'', koji ionako nema novca! Tako je bilo i ovoga puta, kad sam ušao u službene prostorije gdje se sačinjavao Zapisnik i zamolio da nakon utakmice delegat i sudije zajendo ,,sjednemo na kafu ili večeru''. Istina je da je gospo-din Kamberović rekao –,, ne - hvala, nećemo moći, ali Vas molim da nam ovdje pozovete zvaničnog predstavnika Kluba Ahmića, da bi sačinili zapisnik''. Pozdravio sam se tada s njima i s delegatom (rukovao se) i otišao. Istina je i to da sam tada (opraštajuću se s njima) rekao (a i sada tvrdim) da je kazna kapitena Begagića bila prestroga (u 3. minutu diskvalifikacija!), a nikako nisam tražio nakon utakmice ,,da sudije izmijenu svoju odluku u pogledu diskvalifikacije Aldina Begagiću'', jer toliko valjda znam o rukometu a i kao pravnik - da se odluka ne može mijenjati kada je utakmica već završena!
Da se vratim na dio teksta o pominjanju ,,nemoralne'' ponude od ,,nekoga bliskog Čeliku'' ovdje ponovo ističem, pod punom moralnom i materjalnom odvornošću – da ne samo ovdje, nego nikada i nikome u svojoj dugoj životnoj karijeri, znači i u rukometu, nisam ništa ,,nemoralno'' nudio!
Toliko o tome, a sudijama Šabiću i Kamberoviću želim svu sreću! Ja sam zaista s njima (kao i sa ostalim sudijama) imao korekte odnose, ali su me iznenadili pominjanjem mog imena u negativnom kontekstu, jer smo se medjusobno cijenili i poštovali (bar sam tako mislio, a i oni su to tvrdili).
Pane Škrbić
Predsjednik RK ,,Čelika''