Federalna uprava za inspekcijske poslove ostala nam je dužna informacije o inspekcijama i kaznama dok smo pripremali prethodna dva teksta o krivičnoj odgovornosti za zagađenje. Konačno smo uspjeli razgovarati sa glavnom federalnom urbanističko-ekološkom inspektoricom. Iskreno, nismo dobili ono čemu smo se nadali ali smo barem neke stvari do kraja razjasnili. Uprava ne može podnositi krivične prijave zbog zagađenja zraka.

- Jedino u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku o kvalifikacijama, ali u zakonu o Zaštiti okoliša i Zakonu o zaštiti zraka nema krivične odgovornosti – objašnjava glavna federalna urbanističko-ekološka inspektorica Dragica Filipović-Ćurak i dodaje da krivična odgovornost postoji jedino u Zakonu o upravljanju otpadom:

Svako se može pojaviti sa prijedlogom za pokretanje postupka a tužiteljstvo cijeni koliko je to opravdano. Kada saberemo i oduzmemo sve što smo pisali o krivičnoj odgovornosti za zagađenje i ugrožavanje zdravlja ljudi, građanima i nevladinim organizacijama ostaje da sami podnose krivične prijave. Osim krivično, čini se da za posljednje veliko zagađenje zraka niko neće odgovarati ni novčano. Mediha Mlačo, inspektorica u Zenici, u prosjeku je kontrolisala tri zagađivača dnevno u decembru 2013. godine.

- Bilo je dosta inspekcija – kaže Mlačo za Žurnal i dodaje kako je nakon svake napisala uputstva za zagađivače: Svi operatori su dobili upravnu mjeru. Upravna mjera znači da operater otkloni uočeni problem, objašnjava Mlačo. Tek ukoliko to ne uradi, inspektor može propisati novčanu kaznu ali samo onu najnižu od 1.000 maraka. 

- Kad se izriče prekršajni nalog onda se on mora izreći sa početnom, najnižom kaznom – objašnjava Filipovićeva za Žurnal i dodaje da maksimalnu kaznu od 10.000 maraka može izreći jedino sud: Kasnije, u ponavljanju, u prekršajnom postupku kod suda onda one mogu biti do ove zadnje granice. Mlačo kaže da ona tokom decembra 2013. godine nije izdala nijednu novčanu kaznu.

- Kod mene nije bilo novčanih kazni – kaže Mlačo uz objašnjenje da je za inspektore nemoguće kontrolisati sve u jednoj fabrici ili velikom pogonu: Prosto je nemoguće sve kontrolisati kod jednog operatera. Federalno ministarstvo okoliša i turizma tražilo je zbog toga da se zaposle još tri inspektora zaštite okoliša uz tri koja su već zaposlena u Upravi. Najviše pažnje u Zenici tokom decembra inspekcija je posvetila ArcelorMittalu i rudniku, kaže Filipovićeva.

- U Zenici je bilo težište, posebno zbog dva subjekta nadzora, Mittal i Rudnik. Za Mittal se kaže da je najveći zagađivač, mada bi trebalo ispitati i rudnik u Zenici koji značajno doprinosi zagađenju – kaže Filipovićeva i dodaje kako je od ovih zagađivača traženo da smanje proizvodnju i zamijene energente koje koriste: Iz rudnika su se oglasili da su poduzeli mjere. I Iz Mittala je stigla informacija da su smanjili proizvodnju.

- Mi smo dobili informaciju da su oni zaista uveli drugu vrstu energenta, plin, i da je došlo do značajnih smanjenja emisije sumpor-dioksida – kaže Filipovićeva i dodaje da Mittal nije novčano kažnjen: Nismo mogli izreći kaznu jer oni provode ono što su bile njihove obaveze. Inspektorica je tu da na licu mjesta, za svaki slučaj kontrolira, iako bi im trebalo vjerovati na izgovoreno a kamoli napisano. Uprava za inspekcijske poslove smatra da su u Sarajevu najveći zagađivači kotrolnice, objašnjava Filipovićeva.

- Mi procjenjujemo da su to kotlovnice – kaže Filipovićeva i dodaje da će sa ovim brojem inspektora koje imaju kontrola kotlovnica potrajati: Kod njih tek predstoje kontrole. Za male zagađivače poput kućnih ložišta nadležne su kantonalne odnosno općinske vlasti, objašnjava Filipovićeva. Zanimalo nas je i može li inspekcija dugoročno riješiti problem zagađenja.

- Inspekcija provodi ono što je napisano, onaj ko provodi politiku, ministarstva, oni mogu raditi dugoročno – smatra Filipovićeva i dodaje da smatra da treba povećati osnovne kazne: Mi smo imali neki stav da početna kazna treba biti veća.

(zurnal.info)