„Prodaje se uglavnom onaj nakit koji se ne koristi ili je iskidan. Rijetko ima sada krupnih ili velikih stvari. Nešto malo i dukata ima, ali to je dosta manje u odnosu na nakit.“ Jedna od onih koje smo zatekli u toku prodaje zlata u jednoj otkupnici kaže da zlato prodaje da bi obezbijedila ćerki novac za studije: „Bolje je imati novac nego zlato koje ne nosite. Barem ja tako mislim. Ostaviću ga pošto mi kćerka studira - sad je tu na odmoru, pa će krenuti, pa ću ga njoj dati.“ Prema mišljenju anketiranih građana velika kriza i nedostatak novca tjeraju ljude da prodaju drage uspomene, a to otkupljivači koriste:
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, u samo godinu dana izvoz zlata iz BiH dostigao je cifru od 6,1 milion KM, što je mnogo više u odnosu na prošlu godinu, a kada je riječ o uvozu zlata u 2012., on je dva puta manji u odnosu na 2011.
„U 2012. godini izvoz je zaista porastao s obzirom da je u 2011. godini u deset mjeseci izvoz spomenutih proizvoda bio u vrijednosti od 1,5 milion KM. Kad je u pitanju uvoz, za deset mjeseci 2012. godine u BiH je ukupno uvezeno pomenutih proizvoda u vrijednosti od 3,7 miliona KM, a u deset mjeseci 2011. godine je uvezeno u vrijednosti od 6,1 milion KM“, kaže Portparol UIO Ratko Kovačević. Miloš Todorović iz udruženja ekonomista SWOT kaže da nije slučajno što se pojavio veliki broj firmi koje se bave otkupom zlata, jer pored visoke cijene, dodaje Todorović, jedan od razloga je i manjkavost entiteskih zakona koji regulišu oblast trgovine zlatom jer ostavljaju prostora za mahinacije:
„Da su zakoni definisani dobro, ne bi se pojavio ovoliki broj firmi koje to rade. Jer čim ogroman broj firmi skoči u neku djelatnost da radi, to znači da postoji prostor za neke radnje koje nisu 100 posto legalne. A čim nisu 100 posto legalne, znači da nešto treba da doradimo u zakonima. Sigurno da stoji ta konstatacija da treba dorađivati i mijenjati zakone o zlatu“, ocjenuje Todorović. Otkupljivači zlata ne moraju zadovoljiti ni minimalne tehničke uslove koji vrijede za ostale trgovačke djelatnosti, te iz tog razloga ne podliježu ni kontroli prometa otkupljenog zlata, za razliku od zlatarskih radnji. Zbog toga je moguće da se otkupi i ukradeno zlato, kojem se poslije ne može ući u trag.
Otkupljivači zlata kažu da je teško prepoznati kada je zlato ukradeno, a jedini način je da se uzmu podaci od osobe koja prodaje zlato, ili ako se radi o sumnjivoj količini, da se to zlato ne otkupi: „Mi uzimamo podatke od svakog klijenta. Znači klijent mora imati ličnu kartu, pasoš ili vozačku, jednostavno mora imati identifikacioni dokument. Od osoba mlađih od 18 godina ne otkupljujemo.“ Iako je otkup veći nego ikad, prema riječima zlatara, prodaja zlatnog nakita opala je u odnosu na prošlu godinu skoro za duplo. Zlato koje se otkupi od građana uglavnom se prodaje u Tursku, Sloveniju, Austriju i Srbiju. Iako je sada povoljno vrijeme za prodaju zlata, zlatari upozoravaju na prevare i preporučuju građanima da se dobro raspitaju o cijenama zlata prije nego krenu da prodaju nakit, kao i da obavezno uzmu račun.
